POD STARU LIPU STANE CIJELO SELO (video)

0

Gotovo da nema stanovnika Donje Ravske i okolnih sela koji nisu čuli za čuvenu lipu, koja je decenijama simbol ovog sela. Kako zbog njenog izgleda, tako i zbog priča koje krije.  Ni zub vremena joj ništa nije mogao. Koliko je tačno stara, niko sa sigurnošću ne zna, ali ako je suditi po obimu koji iznosi pet metara i 40 centimetara i prečniku od metar i 80 centimetara, sigurno broji i nekoliko vijekova.

Tihomir Tomaš za “Kozarski vjesnik” kaže da je stara lipa u dvorištvu njegove kuće simbol ove porodice. “Kad bi mogla da priča, lipa bi nam mnogo toga mogla ispričati. Čitavu istoriju ovih prostora, jer je stara više stotina godina. Razgovarao sam sa ljudima iz struke koji kažu da te dimenzije govore da je ovo drvo staro oko 700 ili 800 godina. Da je i 300 bilo bi zadivljujuće”,  kaže nam Tihomir.

Lipa je svojevremeno bila šuplja. U nju su mogla da ulaze djeca, ali je kasnije taj otvor zarastao. Strahujući da se ne rascijepi, Tomaši su je vezali, udarali klanfe kako bi je učvrstili i produžili joj vijek.

“Danas ovo drvo izgleda stabilno. Ogranke smo joj prevršavali kako je ne bi vjetar slomio. Želimo da je sačuvamo, da nadživi i našu generaciju, jer je ova lipa simbol naše porodice, ispod koje smo se svi znali okupljati. Imali smo mi prije dvije godine skup Tomaša. Upravo ovdje ispod ovog drveta. Posljednje dvije godine zbog korone nismo se sastajali, ali uvjeren sam da ćemo iduće moći ponoviti taj skup”,  priča Tihomir.

KAD BI MOGLA PRIČATI, OTKRILA BI MNOGE TAJNE

Staru lipu u Tomašima, ovakvu kakva je, pamti i Tihomirov stric, osamdesetogodišnji Milutin. “Ispod nje je bila klupa i sto. Djed bi sjedio za stolom i naređivao ukućanima šta će ko da radi. Ta slika mi je i danas u glavi. Djeda nema, nema ni klupe, ni stola, ostao je samo njegov štap kojeg čuvamo, i naravno lipa ispod koje danas sjede druge generacije”, priča Milutin koji se još uvijek vrlo dobro osjeća i kako kaže, može da radi sve poslove kao i ranije, doduše sporije i teže, ali ipak dovoljno da privrijedi.

U svojim Tomašima, ovaj starina, provodi penzionerske dane. Ovdje mu je, kaže, prelijepo. Mnogo ljepše nego u gradskoj vrevi. “Supruga i ja imamo stan u Prijedoru, ali najviše vremena provodimo ovdje u Tomašima, na starom ognjištu. Ovaj mir i ovu ljepotu ne može ništa zamijeniti”,  kaže Milutin.

LIPA OSTALA USAMLJENA

“U ovom domaćinstvu i u čijem dvorištu je lipa, nekada su u zajednici živjela 32 člana. Danas je sve pusto. Ostala je stara kuća, stara preko stotinu godina i ova lipa. Vrijeme čini svoje. Svako svojim putem. Danas ovdje, od tolikog broja ukućana, jedini smo moja žena i ja, a ovdje dolazi i moj sinovac Tihomir”,  priča nam Milutin.

Sem hladovine koja godi u vrelim ljetnim danima, stara lipa Tomašima služi i za ubiranje lipovog cvijeta, kojeg Milutinova supruga Milena redovno bere i suši za čaj.

“Svake godine berem lipov cvijet i sušim ga za čaj. To mi je ne samo potreba nego i  navika otkad sam došla u ovu kuću. Ispod ovog drveta mnogo se toga dešavalo. Ono je ispratilo sve radosne, ali i tužne događaje u Tomašima. Možda je od svega toga najtužnije to što je drvo ostalo usamljeno. Što više ispod njega nema dječije graje”,  priča nam Milena.  

Pored lipe u zaseoku Tomaši postoji još jedna zanimljivost. Naime, nedaleko od ovog domaćinstva nalazi se izvor, a pored njega i kamen Kraljevića Marka, visok jedan metar. Kako je nazvan po ovom mitološkom junaku niko ne zna, ali postoje predanja da je u vrijeme turske vladavine na ovom području živio nekakav beg. Čak postoje i ostaci njegove kuće, ali se ne zna njegovo ime. Vjerovatno je, u vezi s tom činjenicom i kamen na ovdašnjem izvoru dobio ime – kamen Kraljevića Marka.  

izvor: Kozarski

NISU SA OVOG SVIJETA: U tunelima ispod egipatskih piramida pronađeni granitni sarkofazi teški 100 tona (VIDEO)

0

Nedavno je pronađeno još dokaza koji podržavaju teoriju da su drevni ljudi posjedovali tehnologiju koja je bila mnogo naprednija od današnje.

Ljudi već generacijama raspravljaju o istim temama. Zapravo, mnogi stručnjaci noćima ne spavaju jer ne uspjevaju da dođu do dokaza i jasnih odgovora na određena pitanja.

Brian Foerster govori o mračnim tunelima ispod piramida i mjestima koja ste samo mogli da zamislite, ali ne i doživite.

On nas sada vodi ispod Egipta, gdje su otkriveni misteriozni kameni sarkofazi, koji kao da su sa drugog svijeta, i koji teže 100 tona. Postoje ljudi koji vjeruju da je ovo megalitno kamenje korišteno za zakopavanje preminulih, ali Brian otkriva nešto sasvim neočekivano – drevnu tehnologiju!

Da li je to moguće? Da li je moguće da je tehnologija drevnih ljudi bila naprednija od današnje tehnologije? Samo razmišljanje o tome nas dovodi u situaciju da se zaista zapitamo …

Da li je moguće da istorija griješi? Da li smo suviše arogantni ako smatramo da naši daleki preci nisu bili dovoljno napredni? Da li je moguće da smo u stvari mi oni koji su zaostali i koji tek treba da otkriju određene istine?

Iznova i iznova ljudi bivaju zapanjeni drevnim megalitima, pitajući se kako su ljudi iz tog vremena uspjeli tako nešto da sagrade.

Međutim, Nefilimi i Rafaimi su bili nevjerovatno inteligentni, nevjerovatno jaki i neustrašivi.

Oni su bili i divovi! Upravo zato su megalitske građevine mogle biti izgrađene na taj način na koji su izgrađene.

Drevna tehnologija je zaista realnost, a Brian to pokazuje kroz svoje snimke.

On kaže:

“Unutar sistema tunela izvajanog iz čvrstog krečnjaka u pustinji Egipta, pronađeno je više od 20 sarkofaga od granita koje predstavljaju pravu enigmu. Neki kažu da su to bili grobovi nagrađivanih bikova, ali prava funkcija je nepoznata. To su čisti primjeri izgubljene drevne visoke tehnologije koja je postojala prije Egipćana.”

Izvor: webtribune.rs

NASA se sprema da namjerno udari u asteroid kako bi u budućnosti mogla spasiti svijet (video)

0

NASA će uskoro lansirati svemirsku letjelicu koja bi trebala namjerno udariti u asteroid.

Misija DART poletjet će 23. studenog na raketi SpaceX Falcon 9 iz svemirske baze Vandenberg u Kaliforniji. Nakon lansiranja u studenom NASA će u rujnu 2022. testirati tehnologiju skretanja putanje asteroida kako bi vidjela može li utjecati na nebeska tijela koja prolaze blizu Zemlje.

Stručnjaci namjeravaju pokušati skrenuti putanju Dimorphosa, satelita koji kruži oko asteroida Didimos. Ovo bi trebala biti prva stvarna demonstracija ove vrste tehnologije u ime obrane planeta, piše CNN.

NEO – objekt koji prolazi blizu Zemlje

Objekti koji prolaze blizu Zemlje (eng. near-Earth object, NEO), poput asteroida ili kometa, često projure relativno blizu našeg planeta, a mediji su skloni pretjerati s izjavama o njihovoj opasnosti samo na temelju toga što su svrstani u kategorije PHO i NEO, koje su zvučnog imena. No što te kategorije uopšte znače?

NEO je svaki objekat koji u blizini Sunca prođe na udaljenosti manjoj od 1,3 AJ (AU, astronomska jedinica). AJ označava okvirnu udaljenost Zemlje od naše zvijezde i iznosi 150 miliona kilometara. To znači da se radi o nebeskim tijelima koja će proći blizu naše planete u relativnom smislu. Na primjer, neki asteroid kategorije NEO može proći unutar udaljenosti od 6.3 miliona kilometara od naše planet, što je zapravo dosta daleko. Poređenja radi, Mjesec je od nas u prosjeku udaljen 384.400 kilometara.

Potencijalno opasan objekat (PHO) je ono svemirsko tijelo čiji je promjer veći od 140 metara i koje od Zemlje prolazi na udaljenosti 0,05 AJ (7.500.000 km) ili manjoj.

Didimos i Dimorphos

Naučnici su prije dvadesetak godina otkrili da oko asteroida kategorije NEO kruži mali satelit koji je na početku imao naziv Didimos b. Na grčkom Didimos znači “blizanac”, i snjim se htjeo opisati binarni sistem s većim asteroidom, veličine skoro 800 metara, oko kojeg kruži tijelo promjera oko 160 metara.

Kleomenis Tsiganis, planetarni znanstvenik sa Sveučilišta Aristotel u Solunu i član misije DART, predložio je da se mjesec nazove Dimorphos.

“Dimorphos znači ‘dva oblika’, a ukazivaće na status ovog objekta kao prvog nebeskog tijela kojemu je čovječanstvo značajno uticalo na oblik njegove orbite”, rekao je Tsiganis a prenosi index.hr.

ŠOKANTNE TVRDNJE EKSPERTA: Ljudi su sa druge planete – Dovedeni smo na Zemlju pre više stotina hiljada godina

0

Čovečanstvo je najrazvijenija vrsta na planeti, ali je u potpunosti neprilagođena Zemljinoj okolini: šteti joj sunčeva svetlost, ima snažnu odbojnost prema prirodnoj hrani, podložna je velikom broju hroničnih bolesti i još mnogo toga.

U savremenom gradu Tel al-Uhajmir u Iraku, mestu gde se nekada nalazio drevni sumerski grad Kiš, arheolozi su pronašli jedan od najstarijih drevnih dokumenata na planeti za koji se veruje da datira iz 3500. godine pre nove ere. Veruje se da ovaj drevni dokument prethodi klinastom pismu Sumera i egipatskih hijeroglifa skoro sto godina.

Razvijanje sposobnosti izražavanja misli putem pisanog jezika jedan je od prvih načina na koji se čovek razlikovao od životinjskog carstva. Pet hiljada godina od tada, ljudi su razvili električnu energiju, podelili atom, razvili računare i odveli čoveka na Mesec. Postigli smo stvari koje druge vrste još uvek nisu.

Nijedna druga vrsta na zemlji ne može pripisati tako jedinstvena dostignuća u tako kratkom vremenskom periodu. Zanimljivo je da je, u poređenju sa drugim vrstama zemlje, naša „evolucija“ relativno kratka. Prošao je kratak period, najverovatnije nekoliko miliona godina otkako je prvi hominid hodao Zemljom. Upravo je ovo jedno od najvećih naučnih pitanja svih vremena: Zašto je samo naša vrsta došla do ove zaista napredne tehnološke inteligencije? – Očigledno, nema ništa naprednije od ljudi na planeti Zemlji. Iako na Zemlji postoje različite „inteligentne“ vrste, nijedna od njih ne koristi tehnologiju poput nas.

Zamislite samo na trenutak, ako bi iz nekog razloga čovečanstvo moralo da se vrati u džunglu i tamo preživi. Mnogi stručnjaci su saglasni da većina njih ne bi preživela jako dugo. Oni su takođe saglasni da ljudi nisu baš sposobni da uoče sve benefite okruženja. Drugim rečima, veoma smo ograničeni kada je u pitanju naša planeta.

Pored naše fascinantne inteligencije, biolozi su takođe primetili kontraste između ljudske fiziologije i fiziologije drugih životinja na zemlji.

Mnogi naučnici se slažu da su ljudi u poređenju sa drugim vrstama na zemlji prilično čudni. Na primer, beba konj po rođenju može hodati i funkcionisati gotovo nezavisno, ali ljudska beba to ne može, što nas čini prilično bespomoćnima.

Drugim rečima, rođeni smo pre nego što smo zapravo spremni za život. Mnogi istraživači slažu se da postoje mnoge ranjivosti koje prate našu inteligenciju.

Ljudi na zemlji su na kraju počeli da hodaju na dve noge, što je oslobodilo naše gornje ekstremitete dozvoljavajući nam da manipulišemo objektima, stvaramo alate i još mnogo toga.

Ali za sve ovo stručnjaci veruju da je naša vrsta platila skupu cenu. Lumbalni bol znak je koji bi prema mnogim stručnjacima mogao da nam kaže mnogo o našoj vrsti. Zanimljivo je da druge životinje na Zemlji nemaju ovaj problem. Kao da su samo ljudi pogođeni nekim od ovih problema.

Dakle, šta sve ovo znači? Prema rečima jednog stručnjaka, to znači da smo vanzemaljci koje smo sve vreme tražili.

Nova teorija koju je predložio dr Elis Silver kaže da postoji nekoliko znakova prisutnih u ljudskoj rasi koji ukazuju na to da ljudska bića nisu evoluirala UZ DRUGOG oblika života na Zemlji.

“Čovečanstvo je navodno najrazvijenija vrsta na planeti, ali je u potpunosti neprilagođena Zemljinoj okolini: šteti joj sunčeva svetlost, ima snažnu odbojnost prema prirodnoj hrani, podložna je velikom broju hroničnih bolesti i još mnogo toga”, navodi dr Elis u svojoj knjizi Ljudi nisu sa Zemlje: naučna procena dokaza.

Doktor Elis kaže da ljudi možda da pate od bola u leđima jer su se razvili u svetu sa manjom gravitacijom. On takođe kaže da je čudno što su bebine glave tako velike i otežavaju porođaj žena, što može dovesti do smrti majke i odojčeta. „Nijedna druga zaista izvorna vrsta na ovoj planeti nema ovaj problem“, kaže on.

„Gušteri se mogu sunčati koliko god žele, svaki dan. Mi možemo možda nedelju ili dve. Ali dan za danom na suncu? Nema šanse. Sunce nas zaslepljuje, što je takođe čudno, jer gotovo nijednu životinju ne“, kaže Silver i nastavlja:

„Svi smo hronično bolesni. Zaista, ako nađete jednu osobu koja je 100% sposobna i zdrava i ne pati od nekog (možda skrivenog ili neutvrđenog) stanja ili poremećaja (u knjizi postoji opsežan spisak), bio bih izuzetno iznenađen jer nisam uspeo da nađem nikoga.“

Štaviše, kako je primetio Robert Sefer, prema savremenom DNK sekvenciranju, pokazalo se da čovečanstvo kakvo poznajemo nije samo JEDNA jedina „rasa“ koja potiče od istog pretka u Africi, već je hibridizovana vrsta, sa daleko zagonetnijom istinom.

Mnoga pitanja su pokrenuta u diskusiji o Rh negativnoj krvi. Da je čovečanstvo zaista evoluiralo od zajedničkog drevnog afričkog pretka, teorije govore da bi svačija krv bila kompatibilna, ali nažalost to nije slučaj.

Ovo otvara brojna pitanja na koja sama nauka nije mogla u potpunosti da odgovori. Odakle je Rh negativna krv? I zašto Rh negativna majka koja ima Rh pozitivnu decu pokušava da odbaci svoje potomstvo?

Da li je moguće da se to može objasniti prilično kontroverznom teorijom? Teorija koja sugeriše da čovečanstvo u stvari nije jedna rasa, već hibridna vrsta.

izvor: Webtribune.rs

Građani poštom šalju pse, zečeve, kokoške… čak i pčele i fazane!

0

Iako se danas brzom poštom dostavlja sve i svašta, kuriri su se susreli i sa nesvakidašnjim pošiljkama, u kojima su bili spakovani psi, zečevi, kokoške pa čak i pčele.

Da se u paketima nerijetko nađu neobični sadržaji potvrdili su u “Poštama Srpske”, gdje ističu da se dešavalo da stanovnici pošalju i ručak najmilijima.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI

“U paketima su znali biti fazan, pas, zec, golubovi, pčele, ali i kokoške“, kazali su u “Poštama Srpske” dodavši da su brzom poštom dostavljali ugaone garniture, dijelove automobila kao što su haube i motori, a kroz ruke njihovih radnika prošli su i nebrojani prozori i vrata.

Neobičan sadržaj paketa ne čudi, jer kako su kazali u “Poštama Srpske” samo su prošle godine uručili više od 38 miliona pošiljki, što na području Srpske, tako i u inostranstvu.

Na pitanje šta se dešava sa pošiljkama koje nema ko da primi niti kome da se vrate, u “Poštama Srpske” su kazali da za njih važe posebni uslovi.

“Broj ovih pošiljki je neznatan u odnosu na isporučene, ali u tim slučajevima se paketi smatraju vlasništvom “Pošta”. Zavisno od toga šta se slalo, sadržaj se može uništiti ili prodati”, kazali su u “Poštama Srpske”, ističući da se neke pošiljke čuvaju godinu dana, dok se novac čuva tri godine.

Kako su pojasnili, u slučaju neisporučivih pošiljki u kojima se nalaze dokumenta, njih vraćaju nadležnom organu koji ih je izdao ili organu na čijem području je ta pošiljka primljena.

Penzionisanom poštaru Vladi S. radni vijek krasile su raznolike anegdote koje su činile svakodnevicu zanimljivom. Kako je ispričao za “Glas Srpske” dešavalo mu se i da mu sadržaj pošiljke zada glavobolju.

“Sjećam se kada sam prevozio paket u kojem je bio hrčak. Kada sam iznosio drugu pošiljku, životinjica je pobjegla, jer je progrizla karton u kojem je bila“, prisjetio se Vlado, koji je kazao da mu nije bilo lako da objasni kako je pošiljka “dobila noge”, iako nije bio kriv, jer je odgovoran za štetu koja je nastala zbog neodgovarajućeg pakovanja.

Pomoć sugrađanima

U “Poštama Srpske” napominju da se njihovi radnici uvijek nađu pri ruci korisnicima kojima je potrebna pomoć.

“Naše poštonoše na dostavnim rejonima koje opslužuju često pomažu starijim sugrađanima prilikom kupovine namirnica i lijekova, a nerijetko im pomognu oko sitnih kvarova u domaćinstvu”, kazali su u ovom preduzeću, ističući da im je drago da njihovi radnici pored posla nađu vremena i za nesebično djelo.

izvor/Glas Srpske

Prijedor
overcast clouds
18.8 ° C
18.8 °
18.8 °
78 %
1.1kmh
100 %
uto
27 °
sri
30 °
čet
29 °
pet
29 °
sub
24 °