Asteroid nazvan 2001 FO32, otkriven je 2001. godine, pa, iako će proći na pet puta većoj razdaljini nego što se Mjesec nalazi od naše planete, i dalje se klasifikuje kao rizičan objekat, prenio je Dejli mejl.
Ovo nebesko tijelo obiđe oko Sunca za 2,22 godine, brzinom od 124.000 kilometara na čas što je 100 puta brže od zvuka.
Iako je NASA 2001. FO32 proglasila “potencijalno opasnim” asteroidom, ovaj put se neće sudariti sa Zemljom (ili u narednih pet prolaza, što će se dogoditi svake tri do pet decenija). Tokom ovog leta, biće udaljeno oko dva miliona kilometara od naše planete, ili otprilike pet puta do Mjeseca. Za usporedbu, najbliži asteroid koji je ikada prošao kraj Zemlje – ili barem najbliži koji smo vidjeli – učinio je to na nadmorskoj visini od samo 3.000 kilometara, u avgustu 2020.
Potencijalno opasnim asteroidom se smatra svaki objekat koji je na manje od 7,2 miliona kilometara od Zemlje, jer postoji mogućnost da u nekom trenutku skrene sa putanje i krene ka našoj planeti.
U mini botaničkom vrtu, u kući poznatog prijedorskog ljekara, Tomislava Elenkova, na desetine raznoraznih biljaka, počev od limuna, mandarina, pa do nekoliko palmi od kojih je najviša i najstarija visoka preko tri metra. Ljekar koji se biljakama uz puno ljubavi bavi bezmalo cijeli svoj život, kaže da limun nije uopšte zahtijevna biljka.
Tomislav preko 40 godina uzgaja limun
– Vrlo lako se održava, samo mu treba određeni prostor sa dovoljno svjetlosti. Najviše mu godi temperatura od 4 do 10 stepeni celzijusa. Ljudi griješe, pa zagrijavaju prostor u kojem je limun, stavljaju ih blizu radijatora, pa onda mu opada lišće, a kad list otpadne tri godine nema cvijeta. U podlozi ne smije biti ni mnogo vode. Dakle morate biti blizu njih, nadgledati ih, a u ljetnom periodu, kada su vani, u običnim saksijama, treba dobro pratiti količinu vode, pogotovo za kišnog perioda, i višak pokupiti spužvicama. Limun treba vodu, ali je ne voli previše. U roku od dva dana od viška vode u podlošci korijen može da počne da gnjije – savjetuje ovaj ljekar ljubitelje biljaka.
Biljkama se bavi i uzgaja ih punih 40 godina. Ipak do sada, mada je sa svojih stabala ubrao na kilograme sočnih limunova nije imao „kapitalca“ koji je bio težak oko 400 grama.
– Iznenadio sam se kad sam ga izvagao. Mislio sam da je težak 150, najviše 160 grama, a ono 400 grama. Nisam mogao doći sebi kolika je to količina soka bila – kaže za Info Prijedor dr Elenkov i dodaje da njegov limun, a tako je bilo i ranijih godina, cvjeta u martu, a plodovima se kiti u februaru naredne godine.
Osim limuna u botaničkom vrtu ovog prijedorskog ljekara bilo je i mandarina i stabla ove voćke na kojoj je bilo više plodova nego listova.
mandarine prerodile
– Prerodila je, a sada miruje, odsjekao sam joj vrh, da se ne zasuši. A izgledala je nevjerovatno, list se uopšte nije vidio od plodova – kaže dr Elenkov koji je ponosan i na svoje palme kojim prkosi vremenu i kontinenatalnim uslovima u kojim živimo.
– Često sam i kao psihijatar o tom razmišljao. I moram priznati nerijetko s pitanjem, kako to u Hercegovini ili primorju imaju smokvu, limun, palmu, a mi to nemamo. Prije 45 godina, vjerovatno sam prvi u Prijedoru, moguće i zbog tog nekog prkosa, zasadio smokve. Vidim sad ih svi imaju i ta stabla rađaju. Adaptirale su se na ovu klimu, ali su u prvih pet, šest godina u vrijeme zime bile izmrzle. Odsiječem je i pojavi se mladica, pa opet isto, no bio sam uporan. Sad ih imam dvije vrste. Tako i s palmom. Ova najviša stara je preko 14 godina i nikla je iz koštica urme koje sam ovdje posadio – priča dr Elenkov.
Njegova palma još uvijek nije rodila. No, i to će se vjerovatno desiti, moguće već za godinu ili dvije, pošto očito ne postoji biljka koju ovaj ljekar, samo ukoliko je to poželio, nije uzgojio.
Televizor, laptop, kućanske i tehnološke uređaje u Sanskom Mostu mogu se platiti Bitkoinom ili nekom drugom kriptovalutom.
Osim plaćanja u gotovini ili karticom, prva kompanija u BiH koja je omogućila kupcima da plate račun Bitkoinom nalazi se u Sanskom Mostu.
Kompanija „No Limit tehnology“ putem svog web shop-a „nolimit.ba“ omogućila je da se proizvodi poput televizora, laptopa i telefona mogu kupiti i na ovaj način.
Ideja za ovaj vid plaćanja, kako ističu iz kompanije „No Limit tehnology“ na njihovom webshopu dugo bila u opciji, ali je to sve bilo na nekom standby jer je trebalo sve pretočiti u praksu, integrisati u web aplikaciju i testirati.
„Webshop nolimit.ba, smo pokrenuli još 2013. godine, klasičan webshop koji je manje-više isti i danas, sa tom razlikom da je na njemusada moguće plaćanje i bitcoinima i drugim kriptovalutama. U turbulentnim vremenima uzrokovanih pandemijom Covid19, koja traže manje fizičkog kontakta, kupovina i prodaja online su pitanje opstanka. Mi smo se svojim webshop prilagodili, razradili načine prodaje, dostave, ali i sigurnog plaćanja“, rekao je za portal CAPITALZebir Filović iz kompanije „No Limit tehnology“.
Ipak, dodaje Filović najvažniji korak je bio pronaći siguran platni procesor koji omogućava rad sa Bitcoinom, a to im je omogućio rxcpay preko crypto.ba.
Na pitanje kako zapravo funkcioniše kupovina proizvoda posredstvom Bitcoina ili drugih kriptovaluta, iz kompanije „No Limit tehnology“ kažu da kupovina proizvoda na webshopu nolimit.ba funkcioniše kao i na svakom drugom ozbiljnom webshopu.
„Nakon odabira željenog artikla ili više njih, pristupa se procesu plaćanja. Nakon izbora načina plaćanja Bitcoinom, aktivira se platni procesor kao međukorak na kome kupac preko svog Crypto Walleta (novčanika) koga ima na instaliranog na smartfonu prebacuje sredstva na naš Crypto Wallet. Vrlo jednostavno i brzo. U principu, svodi se na skeniranje QR coda koga kupac vidi na svom monitoru ili displeju“, kazao je Filović.
Iz tehnološke zajednice „Crypto.ba“, koja je posredovala u kreiranju mogućnosti kupovine proizvodaputem Bitcoina i drugih poznatih kriptovaluta na webshopu „nolimit.ba“ , rekli su da pokušavaju ljudima u BiH da pokažu sve jednostavnosti koje nudi ovakav vid trgovanja.
„BiH generalno kasni par godina za zemljama zapadne Evrope i svijeta kada je u pitanju tehnološki razvoj. Ovom implementacijom koju smo odradili sa kompanijom „No Limit tehnology“ pokušavamo da otvorimo vrata inovacijama koje su dostupne svima, a veoma mali broj ljudi ih zapravo koristi, iako predstavlja mnogo lakši i brži vid kupovine“, rekao nam je Nedžad Smajić iz „Crypto.ba“ zajednice.
Ratko Vukmirica (64) iz Prijedora vozački je položio prije tačno 46 godina. Tada je, kako priča provozao i svoje prvo auto, slatku malu i u to vrijeme popularnu „peglicu“.
– Potpuno novu. kad sam pošao u vojku prodao sam je, a po povratku sa služenja vojnog roka kupio sam sebi “ladu”. Tad su je zvali „žiguli“. Bila je 71. godište i ja sam je baš momački vozao – prisjeća se Ratko svojih prvih ljubimaca, četverotočkaša.
U to vrijeme imao je samo jedno auto, a danas u svojoj 64-oj ima tri. Donedavno je imao i pet, ali odlučio je da ova tri ostavi. Kaže, zavolio sam ih.
Ratko u BMW Isetti
Riječ je o pravim oldtajmerima, “opel rekordu” olimpija iz 58. godine, BMW Isetta 60-to godište i jednom auto koje je njegov ručni rad.
Ratko pored svog “Vuka”
– Od “fiće” sam napravio auto koje sam želio. Slično je staroj “Olimpiji”, pa i starom “Mercedesu”, uglavnom retro u potpunosti – kaže Ratko. U “fiću” je ugradio dijelove sedam-osam vrsta automobila.
– Po auto otpadima sam tragao za dijelovima. Pitaju me, šta tražim, a ne mogu im objasniti. Znam samo da tek kad ugledam to nešto što sam zamislio, da je to, to. Uglavnom „špijao“ sam, tražio i nalazio ono što mi treba. Kako bi se sve ukomponovalo u tu moju viziju kako bi volio da taj moj automobil izgleda. Imao sam i crtež tog mog zamišljenog auta. Sjedio sam u kafiću i nacrtao ga. I tako sam ga i napravio, u originalu – objašnjava Ratko nastanak svog „ljubimca“.
Original je dobio i originalno ime „Vuk“. Ratko kaže da je trebalo vremena, da Vuk „prohoda“, pa je cijela priča potrajala skoro dvije godine.
Ratko Vukmirica
– Toliko sam hodao po otpadima i tražio te moje u glavi zamišljene dijelove. I sklapao ih. Nekad sam malo i pauzirao, po dva dana, a onda treći, opet u potragu za dijelovima. Sastavljao sam ih u garaži kod kuće – priča Ratko.
Dodaje da je manje problema imao da napravi oldtajmera, nego da ga registruje. Danas jednostavno nema nikakve zakonske klauzule o samogradnjama, nekim preradama. Imao je sreću da ga prije novih zakonskih rješenja registruje i to kao modifikvanu školjku.
– Malo sam razmicao točkove, malo pomicao štelove, da to mogu zaklopiti, da sve ima neki sklad. U tom je bio sav fazon. Kad sam ga prvi put provozao po gradu bilo je kao da je cirkus došao u Prijedor. Svi bi da ga bolje vide, pitaju me „ljudino šta je to?“ a ja odgovoram to je „RR“. Pitaju opet da li je “Rols Rojs”. Kažem nije, već ručni rad. To je sedam automobila u jednom. Odvezao sam se s tim mojim oldtajamerom i u Banjaluku – s osmijehom priča Ratko.
Imao je i ponuda da ga proda.
– Jedan je želio da ga kupi kćerki, koja nije željela ni jedno drugo auto, osim ovog. Mislili su da ga mogu uzeti za 300 maraka, a kažem im da treba najmanje 2.000 maraka kapare, pa tek onda da razgovaramo o cijeni. Ako ništa drugo, pod njim sam ležao dvije godine. Navalio i neki djed da mu prodam jedan od svojih oldatjmera, nudi mi kao 800 maraka, a ja ga pošaljem da dobro pogleda po pijaci, pa da za te pare sebi nešto nađe. Nešto što mu priliči – kaže Ratko.
Njegovi oldatajmeri imaju svoju cijenu.
– Oni koji vole stara i ovakva auta mogu da dođu. Lako ćemo se dogovoriti i popraviti što treba. Najviše volim kad te automobile sam sredim, a oni koji se razumiju u oldatajmere, pogotovo ljudi sa Zapada, znaju koliko vrijede – kaže Ratko.
U Zagrebu ga je dok je vozio jednu bubu, napravljenu po „starinski“ zaustavio policajac koji ga je pitao o kakvom je automobilu riječ.
– Objasnio sam mu da zaista vozim „bubu“ koja je izgledala kao Fap 13 s onom svojom „njuškom“, a on je nakon zagledanja samo konstatovao“ „svaka ti čast“. Tako i s ovim mojim fićom, na njemu ima svakakvih dijelova. Od „bube“ su blatobrani, prednja „njuška“ je od Fapa 13, zadnja od dajca, kamiona, točkovi od citroena i svaki je po sedam centimetara izbačen vani, prednja osovina je pomaknuta i dodano još prednjeg dijela od drugog fiće, volan sam produžio s nekim kardanima, stavljao i neke dijelove od juge, ravnao krov, grijanje od renoa 4, ima i dijelova od citroena… I sve odlično ide, nema greške. Osnova je najobičniji fićo, a s vana to niko ne bi pogodio – kaže Ratko.
Svojevremeno je pravio i fiću kabrioleta. Priča da je njegov drugar u tom autu držao kokoši.
– Pitao sam ga za tog fiću da mi ga proda, a on kaže da će mi ga dati za turu šljunka. To sam ispričao jednom novinaru koji je stavio naslov „Od kokošinjca do fiće kabrioleta.“- kaže Ratko koji auta dopravlja, mada je po struci građevinac, već 40–tak godina.
Jednog dana profesor na fakultetu je odlučio da sa studentima započne raspravu.
Pitao je: “Da li je Bog stvorio sve što postoji?” Studenti su u glas rekli da jeste. “Baš sve?”, pitao je profesor. “Da, sve.”, bio je odgovor studenata. “U tom slučaju, stvorio je i zlo, zar ne? Jer, zlo postoji.”, rekao je profesor. Studenti su zaćutali, nisu imali odgovor na to pitanje. Profesor je bio oduševljen jer je pokazao da je vjera samo mit. Odjednom, jedan student je podigao ruku i pitao: “Mogu li ja nešto Vas da pitam, profesore?” “Naravno”, odgovorio je profesor.
„Da li postoji hladnoća?” “Naravno, kolega. Zar nikad niste osjetili hladnoću?” “Zapravo, profesore, hladnoća ne postoji! Prema onome što smo učili iz fizike, hladnoća je odsustvo toplote. Može se samo posmatrati da li objekat ima i da li predaje energiju i svoju toplotu na druge objekte. Bez toplote, predmeti su inertni, ne reaguju. Znači hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili termin HLADNO da bismo objasnili odsustvo toplote.” “A tama?”, nastavio je student. “Ona isto postoji.”, rekao je profesor.
“Opet griješite, gospodine. Tama je potpuno odsustvo svetlosti. Možemo proučavati svetlost i osvjetljenje, ali ne i tamu. Nikolsova prizma pokazuje mnoštvo različitih boja na koje se svijetlost razlaže u zavisnosti od talasne dužine.TAMA je termin koji smo mi stvorili da objasnimo potpuno odsustvo svjetlosti.”
I konačno, student je pitao: ”A zlo, profesore, da li postoji zlo?” Profesor je ćutao. Student nastavi: ”Bog nije stvorio zlo! Zlo je odsustvo Boga u čovekovom srcu, ono je odsustvo ljubavi, čovječnosti i vjere.
Ljubav i vjera su kao toplota i svetlost. Oni postoje. Njihovo odsustvo dovodi do zla.” Sada je profesor zaćutao.
