ŠOKANTNE TVRDNJE EKSPERTA: Ljudi su sa druge planete – Dovedeni smo na Zemlju pre više stotina hiljada godina

0

Čovečanstvo je najrazvijenija vrsta na planeti, ali je u potpunosti neprilagođena Zemljinoj okolini: šteti joj sunčeva svetlost, ima snažnu odbojnost prema prirodnoj hrani, podložna je velikom broju hroničnih bolesti i još mnogo toga.

U savremenom gradu Tel al-Uhajmir u Iraku, mestu gde se nekada nalazio drevni sumerski grad Kiš, arheolozi su pronašli jedan od najstarijih drevnih dokumenata na planeti za koji se veruje da datira iz 3500. godine pre nove ere. Veruje se da ovaj drevni dokument prethodi klinastom pismu Sumera i egipatskih hijeroglifa skoro sto godina.

Razvijanje sposobnosti izražavanja misli putem pisanog jezika jedan je od prvih načina na koji se čovek razlikovao od životinjskog carstva. Pet hiljada godina od tada, ljudi su razvili električnu energiju, podelili atom, razvili računare i odveli čoveka na Mesec. Postigli smo stvari koje druge vrste još uvek nisu.

Nijedna druga vrsta na zemlji ne može pripisati tako jedinstvena dostignuća u tako kratkom vremenskom periodu. Zanimljivo je da je, u poređenju sa drugim vrstama zemlje, naša „evolucija“ relativno kratka. Prošao je kratak period, najverovatnije nekoliko miliona godina otkako je prvi hominid hodao Zemljom. Upravo je ovo jedno od najvećih naučnih pitanja svih vremena: Zašto je samo naša vrsta došla do ove zaista napredne tehnološke inteligencije? – Očigledno, nema ništa naprednije od ljudi na planeti Zemlji. Iako na Zemlji postoje različite „inteligentne“ vrste, nijedna od njih ne koristi tehnologiju poput nas.

Zamislite samo na trenutak, ako bi iz nekog razloga čovečanstvo moralo da se vrati u džunglu i tamo preživi. Mnogi stručnjaci su saglasni da većina njih ne bi preživela jako dugo. Oni su takođe saglasni da ljudi nisu baš sposobni da uoče sve benefite okruženja. Drugim rečima, veoma smo ograničeni kada je u pitanju naša planeta.

Pored naše fascinantne inteligencije, biolozi su takođe primetili kontraste između ljudske fiziologije i fiziologije drugih životinja na zemlji.

Mnogi naučnici se slažu da su ljudi u poređenju sa drugim vrstama na zemlji prilično čudni. Na primer, beba konj po rođenju može hodati i funkcionisati gotovo nezavisno, ali ljudska beba to ne može, što nas čini prilično bespomoćnima.

Drugim rečima, rođeni smo pre nego što smo zapravo spremni za život. Mnogi istraživači slažu se da postoje mnoge ranjivosti koje prate našu inteligenciju.

Ljudi na zemlji su na kraju počeli da hodaju na dve noge, što je oslobodilo naše gornje ekstremitete dozvoljavajući nam da manipulišemo objektima, stvaramo alate i još mnogo toga.

Ali za sve ovo stručnjaci veruju da je naša vrsta platila skupu cenu. Lumbalni bol znak je koji bi prema mnogim stručnjacima mogao da nam kaže mnogo o našoj vrsti. Zanimljivo je da druge životinje na Zemlji nemaju ovaj problem. Kao da su samo ljudi pogođeni nekim od ovih problema.

Dakle, šta sve ovo znači? Prema rečima jednog stručnjaka, to znači da smo vanzemaljci koje smo sve vreme tražili.

Nova teorija koju je predložio dr Elis Silver kaže da postoji nekoliko znakova prisutnih u ljudskoj rasi koji ukazuju na to da ljudska bića nisu evoluirala UZ DRUGOG oblika života na Zemlji.

“Čovečanstvo je navodno najrazvijenija vrsta na planeti, ali je u potpunosti neprilagođena Zemljinoj okolini: šteti joj sunčeva svetlost, ima snažnu odbojnost prema prirodnoj hrani, podložna je velikom broju hroničnih bolesti i još mnogo toga”, navodi dr Elis u svojoj knjizi Ljudi nisu sa Zemlje: naučna procena dokaza.

Doktor Elis kaže da ljudi možda da pate od bola u leđima jer su se razvili u svetu sa manjom gravitacijom. On takođe kaže da je čudno što su bebine glave tako velike i otežavaju porođaj žena, što može dovesti do smrti majke i odojčeta. „Nijedna druga zaista izvorna vrsta na ovoj planeti nema ovaj problem“, kaže on.

„Gušteri se mogu sunčati koliko god žele, svaki dan. Mi možemo možda nedelju ili dve. Ali dan za danom na suncu? Nema šanse. Sunce nas zaslepljuje, što je takođe čudno, jer gotovo nijednu životinju ne“, kaže Silver i nastavlja:

„Svi smo hronično bolesni. Zaista, ako nađete jednu osobu koja je 100% sposobna i zdrava i ne pati od nekog (možda skrivenog ili neutvrđenog) stanja ili poremećaja (u knjizi postoji opsežan spisak), bio bih izuzetno iznenađen jer nisam uspeo da nađem nikoga.“

Štaviše, kako je primetio Robert Sefer, prema savremenom DNK sekvenciranju, pokazalo se da čovečanstvo kakvo poznajemo nije samo JEDNA jedina „rasa“ koja potiče od istog pretka u Africi, već je hibridizovana vrsta, sa daleko zagonetnijom istinom.

Mnoga pitanja su pokrenuta u diskusiji o Rh negativnoj krvi. Da je čovečanstvo zaista evoluiralo od zajedničkog drevnog afričkog pretka, teorije govore da bi svačija krv bila kompatibilna, ali nažalost to nije slučaj.

Ovo otvara brojna pitanja na koja sama nauka nije mogla u potpunosti da odgovori. Odakle je Rh negativna krv? I zašto Rh negativna majka koja ima Rh pozitivnu decu pokušava da odbaci svoje potomstvo?

Da li je moguće da se to može objasniti prilično kontroverznom teorijom? Teorija koja sugeriše da čovečanstvo u stvari nije jedna rasa, već hibridna vrsta.

izvor: Webtribune.rs

Građani poštom šalju pse, zečeve, kokoške… čak i pčele i fazane!

0

Iako se danas brzom poštom dostavlja sve i svašta, kuriri su se susreli i sa nesvakidašnjim pošiljkama, u kojima su bili spakovani psi, zečevi, kokoške pa čak i pčele.

Da se u paketima nerijetko nađu neobični sadržaji potvrdili su u “Poštama Srpske”, gdje ističu da se dešavalo da stanovnici pošalju i ručak najmilijima.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI

“U paketima su znali biti fazan, pas, zec, golubovi, pčele, ali i kokoške“, kazali su u “Poštama Srpske” dodavši da su brzom poštom dostavljali ugaone garniture, dijelove automobila kao što su haube i motori, a kroz ruke njihovih radnika prošli su i nebrojani prozori i vrata.

Neobičan sadržaj paketa ne čudi, jer kako su kazali u “Poštama Srpske” samo su prošle godine uručili više od 38 miliona pošiljki, što na području Srpske, tako i u inostranstvu.

Na pitanje šta se dešava sa pošiljkama koje nema ko da primi niti kome da se vrate, u “Poštama Srpske” su kazali da za njih važe posebni uslovi.

“Broj ovih pošiljki je neznatan u odnosu na isporučene, ali u tim slučajevima se paketi smatraju vlasništvom “Pošta”. Zavisno od toga šta se slalo, sadržaj se može uništiti ili prodati”, kazali su u “Poštama Srpske”, ističući da se neke pošiljke čuvaju godinu dana, dok se novac čuva tri godine.

Kako su pojasnili, u slučaju neisporučivih pošiljki u kojima se nalaze dokumenta, njih vraćaju nadležnom organu koji ih je izdao ili organu na čijem području je ta pošiljka primljena.

Penzionisanom poštaru Vladi S. radni vijek krasile su raznolike anegdote koje su činile svakodnevicu zanimljivom. Kako je ispričao za “Glas Srpske” dešavalo mu se i da mu sadržaj pošiljke zada glavobolju.

“Sjećam se kada sam prevozio paket u kojem je bio hrčak. Kada sam iznosio drugu pošiljku, životinjica je pobjegla, jer je progrizla karton u kojem je bila“, prisjetio se Vlado, koji je kazao da mu nije bilo lako da objasni kako je pošiljka “dobila noge”, iako nije bio kriv, jer je odgovoran za štetu koja je nastala zbog neodgovarajućeg pakovanja.

Pomoć sugrađanima

U “Poštama Srpske” napominju da se njihovi radnici uvijek nađu pri ruci korisnicima kojima je potrebna pomoć.

“Naše poštonoše na dostavnim rejonima koje opslužuju često pomažu starijim sugrađanima prilikom kupovine namirnica i lijekova, a nerijetko im pomognu oko sitnih kvarova u domaćinstvu”, kazali su u ovom preduzeću, ističući da im je drago da njihovi radnici pored posla nađu vremena i za nesebično djelo.

izvor/Glas Srpske

Naučnici konačno riješili misteriju “vanzemaljske mumije” iz Čilea (video)

0

Mumificirani kostur otkriven u pustinji Atacama u Čileu prije 15 godina potakao je maštovite glasine i teorije o vanzemaljskom porijeklu zbog svog nevjerovatnog izgleda.

Naime, iako se radi o kosturu ženskog novorođenčeta, visok je samo 15 centimetara, a kosti mu izgledaju kao u djeteta starog 6 do 8 godina. Još neobičnije je to što kostur ima izduženu, uglastu lobanju i 10 umjesto normalnih 12 para rebara.

Kostur nazvan Ata pronađen je u La Noriji, napuštenom rudarskom gradu usred pustinje u Čileu prije 15 godina, a na kraju je prodan privatnom kolekcionaru u Španiji. Iako je profesor mikrobiologije i imunologije na Univerzitetu Stanford u Kaliforniji Garry Nolan 2013. utvrdio da je Ata ljudskog porijekla, iste godine postala je tema dokumentarnog filmu Sirius kao potencijalni dokaz o postojanju razvijenog vanzemaljskog života.

Beba imala mutacije na najmanje 7 gena

Naučni tim iz Kalifornije predvođen Nolanom sad je ekstrahirao DNA iz kostiju mumije i genetskom analizom konačno otkrio tragičnu istinu o Ati, javlja Guardian. Ipak se ne radi o vanzemaljskim, već o ljudskim ostacima, i to djeteta koje je rođeno mrtvo ili umrlo neposredno nakon rođenja od posljedica strašnih mutacija koje su mu deformisale tijelo.

Nolan i njegovi kolege objavili su svoju analizu DNA kojom su utvrdili da je Ata imala mutacije na najmanje 7 gena za koje je poznato da uzrokuju velike deformacije kostiju ili ubrzavaju njihov razvoj. Osim toga, Ata je vjerovatno imala relativno česti i potencijalno smrtonosni poremećaj nazvan urođena hernija dijafragme.

“Ovo nije priča o vanzemaljcima, nego o ljudskoj tragediji”

Osim toga, DNA analizom utvrđeno je da je njen DNA najviše liči onom drugih Čileanaca. Nadalje, Nolan smatra da bi otkriće ovih mutacija moglo pomoći pacijentima s poremećajima ili ozljedama kostiju. “Razumijevanje procesa moglo bi nam pomoći da razvijemo terapije ili lijekove koji jačaju razvoj kostiju ljudi koji su stradali u, naprimjer, katastrofalnim sudarima”, kaže Nolan.

Ata je vjerovatno rođena i 40 godina prije nego što je nađena, procjenjuje Nolan i zaključuje: “Iako je ovo počelo kao priča o vanzemaljcima, zapravo je priča o ljudskoj tragediji. Žena je imala deformisanu bebu, sačuvana je i onda ‘založena’ ili prodana kao neobični artefakt. Ispostavilo se da je čovjek, s fascinantnom genetskom pričom iz koje bismo mogli naučiti nešto važno kako bismo pomogli drugima. Neka počiva u miru.”

Izvor: index.hr

U PRIJEDORU SNIMLJEN “PJEŠČANI VIHOR” (VIDEO)

0

U Prijedoru se danas na parkingu kod TC “Tropic” na Urijama pojavila relativno rijetka atmosferska pojava – pješčani vihor, eng. Dust devil. Pojavljuje se uvijek za vrijeme stabilnog i vedrog vremena.

Naime, vrtloženje pjeska i sitnijih laganih stvari (kao na primjer sijeno, lišće, odbačeni papir i kese, tende i suncobrane) nastaje zbog mikro razlika u vazdušnom pritisku.
Tačnije, onog trenutka kada se džep vrućeg vazduha koji se nalazi blizu površine naglo podigne kroz viši hladniji sloj vazduha te tako stvori uzlaznu struju a ako su uslovi idealni uzlazna struja počinje da se rotira. Kako se ubrzano podiže stub vrućeg vazduha on se rasteže okomito čime se masa pomiče bliže osi rotacije. Sve više vrućeg vazduha usmjerava se prema vrtlogu da bi zamjenilo onaj koji se uzdiže prema gornjim vazdušnim slojevima.

Kad posmatramo pješčani vihor, vidimo kako se vazduh tj prašina kreće prema gore i ujedno u krug.

Kako god se vrući vazduh podiže tako se i hladi te gubi plovnost i prestaje rasti u visinu. Dok se podiže, vihor istiskuje vazduh koji se ispušta izvan jezgre vrtloženja. Ovo vraćanje hladnijeg vazduha djeluje kao ravnoteža prema vanjskom obodu vrćeg dijela vazduha kojeg potiče na reakciju, okretanje, vrtlog te se tako sistem vihora održava stabilnim.

Vihor se može kretati po obližnjim izvorima vrućeg površinskog sloja.

Ova pojava može biti izuzetno opasna za vrijeme šumskih požara kada se pretvara u vatreni vihor (eng. firenado) a ako li se pak pojavi zimi po snijegu i vedrom vremenu, što je krajnja rijetkost (snownado).

Kako se raspoloživi vrući vazduh u blizini površine usmjerava prema vihoru na kraju će usisati sav okolni hladniji sloj vazduha. Kad se to dogodi, dramatično nestaje, raspršava se u nekoliko sekundi.

Pogodna mjesta za nastanak sem šumskih požara su prije svega ravan, neplodan teren, pustinja, pijesak ili asfalt ma da nije rijetkost na poljima sa skupljenim sijenom (ostatak trave nakon košenja je obično spaljen, sasušen).

Temeljni faktor održivosti pješčanog vihora je ekstremna razlika u temperaturi između vazduha pri površini i u gornjem sloju.

Dakle, nema razornu moć kao tornado a narodni naziv je “đavolji kovitlac”. U nekim krajevima su vjerovali da je u pitanju ples vila a u nekim đavola.

Autor teksta Kristijan Vujčić, lovac na oluje
Video snimak objavljen sa pismenim dopuštenjem autora, izvor videa: Bosnia Storm Chasers zajednica

Žena iz Novog Grada nije mogla da vjeruje šta vidi u krošnji drveta (FOTO)

0

Naselje Svodna kod Novog Grada prije tri sedmice posjetio je džinovski gušter, kojeg je otkrio jedan psić, valjda misleći da je našao neobičnog drugara za igru.

Snježana Knežević, vlasnica psića Njuškice, kaže da je ostala bez teksta kada je vidjela šta se nalazi u krošnji drveta na njenom imanju.

– Prije otprilike tri sedmice otišli smo u Svodnu. U jednom momentu, vidimo da se Njuškica popela na zadnje šape, a da prednjima udara o stablo šljive i gleda uvis. Kad smo prišli, imali smo šta i da vidimo. U krošnji je bio ogromni gušter, a psić je vjerovatno mislio da sa njim može da se igra. Možda ga je potjerao kroz travu, pa je ovaj pobjegao uz drvo. Nakon što sam se oporavila od prvobitnog šoka, odmah sam ga uslikala – priča Snježana za Srpskainfo.

U tom trenutku, kako kaže, zazvonio joj je telefon, pa je uzela psića i otišla da obavi poziv.

FOTO: SNJEŽANA KNEŽEVIĆ/RAS KOMBO
FOTO: SNJEŽANA KNEŽEVIĆ/RAS KOMBO

– Kad sam se vratila, guštera nije bilo. Ne znam ni kako je sišao, ni gdje je otišao. A najmanje mi je jasno otkud toliki gmizavac kod nas. Ljudi kojima sam pokazala njegovu fotografiju, pretpostavljau da ga je neko tu ostavio. Možda ga je neko gajio, pa je odlučio da ga se riješi, a naš kraj je prilično pust i šumovit – ističe Snježana.

Dodaje da su mnogi kojima je pokazala sliku ovog repatog gmizavca, mislili da je napravila fotomontažu.

– Njihova reakcija ne čudi, s obzirom na vrstu životinje koja nas je posjetila, a posebno na njenu veličinu. Kolega koji se malo bolje razumije u ove životinje, kaže da gušter nije bezazlen, odnosno, da je riječ o gušteru najjačeg ugriza. Nisam ga kasnije nikako vidjela, niti je ko pričao da je imao susret sa njim. Međutim, ni danas mi nije svejedno kad dođem na imanje, stalno mislim da je, možda, tu negdje. Sva sam drva premjestila, plašeći se da se ne ugnijezdi u dvorištu, pa šta bismo ondaa – naglašava sagovornica Srpskainfo.

Prijedor
overcast clouds
20.8 ° C
20.8 °
20.8 °
71 %
0.9kmh
100 %
čet
21 °
pet
23 °
sub
25 °
ned
21 °
pon
23 °