Baka Mara proslavila 102. rođendan: Našminkala se, sredila, pa otkrila u čemu je tajna (FOTO)

0

Simpatična Mara Kragulj iz Rakelića kod Prijedora, poznata i kao princeza među bakama, proslavila je 102. rođendan, a njen stajling i damsko držanje mnoge će ostaviti bez daha.

Iako je u svom dugom životu preturila svašta preko glave, i danas pazi kako izgleda i šta jede, skromna je i vedra, pa je svi vole.

Rođendan je proslavila skromno, u krugu najuže porodice. Slavlje su joj pripremili nećak Milan Rokvić i njegova supruga Snježana, njeni najbliži rođaci kod kojih baka Mara živi posljednjih nekoliko godina.

– Nismo htjeli ništa pretjerano, da je ne zamaramo. Baka je prije dvadesetak dana bila nešto slaba, ali sad je, hvala bogu, dobro i vesela je kao i uvijek – kaže Milan.

I danas, kao i prije dvije godine, kad je proslavila stoti rođendan, baka Mara ima istu poruku za dug i sretan život.

– Ne treba činiti zlo, niti previše piti i jesti masnu hranu. Treba voljeti svoje bližnje, a snahe i zetove paziti kao rođenu djecu – poručuje baka Mara.

Zahvaljujući takvom razmišljanju, danas je okružena ljubavlju i pažnjom mnogobrojnih unuka i praunuka. Ipak, posebno ističe Milana i Snježanu, koji su, kaže, “dva njena krila”.

– Paze me kao kraljicu – kaže baka Mara.

Ipak, njen život nije bio kraljevski. Sahranila je dva muža, nadživjela dvije države i preko glave preturila dva rata. Radila je, teško i naporno, kako veli, “od kad zna za sebe”.

Odrasla je u siromašnoj seoskoj porodici, kao najstarija od osmoro djece. Prvi put se udala u 18. godini i rodila kćerku, ali njena jedinica je umrla u Drugom svjetskom ratu, kad je imala samo tri godine.

U ratu je baka Mara bila partizanka, odbornica, a poslije rata opet seoska domaćica.

Imala je 45 godina i bila je nepismena kad se zaputila u Beč, u gastarbajtere. Radila je sve do penzije, prvo je prala posteljinu, a potom bila sobarica u jednom bečkom hotelu.

U zavičaj se vratila tek u 97. godini. Ali, i dok je radila u Beču, često je dolazila: nijedna svadba, matursko ili diplomsko slavlje u njenoj velikoj porodici nisu mogli proći bez nje. I bez njenih izdašnih poklona.

Ko god da je pravio kuću, ženio se, udavao, kretao na put, mogao je da računa na njenu podršku.

U 83. godini je, na izboru za “Mis baka”, dobila lentu za “Mis vitalnosti”.

A za 100. rođendan njene unuke i praunuke su joj poklonile krunu i proglasile je za “princezu među bakama”.

Za jubilarni stoti rođendan dobila je i poklon od Milorada Dodika: ogrlicu od bijelog zlata. Rijteko je nosi, kaže, nije navikla na nakit.

I prošle godine, za 101. rođendan, rođaci su joj priredili slavlje, jer, kažu baka Mara to zaslužuje.

izvor: Srpskainfo

U DEVEDESETOJ GODINI SVAKI DAN VOZI BICIKL

0

Iako je ušao u devedesetu godinu života, Mirko Vasić iz Čađavice svaki dan na biciklu pređe 30 kilometara i to mu, kako kaže, nije naporno. On je prvi bicikl imao prije 60 godina i sjeća se da je to bio Pretis.

Vasić je bicikl kao jedino prevozno sredstvo počeo koristiti puno prije nego što je to u svijetu postao trend a ovog prevoza se ne odriče ni danas.

Mirko Vasić iz Čađavice

– Ne mogu prestati i nastaviću dok god mogu. Preporučio bih svima da voze bicikl, posebno mladi, kad mogu ja u ovom godinama mogu i oni – kaže on.

Priča da je nedavni išao do Prijedora i za šest sati prešao oko 80 km i vratio se te da je dva puta sam išao do Banjaluke.

Vasić je penziju zaradio u novogradskom preduzeću Lignošper.

Ima četvoro djece, sedmoro unučadi i sedmoro praunučadi. Supruga mu je preminula prije 18 godina, sa njim je sinova porodica.

izvor: radionovigrad

22 člana porodice Ritan živi pod jednim krovom (VIDEO)

0

Porodica Ritan iz Mlječanice kod Kozarske Dubice jedna je od najbrojnijih porodica u Potkozarju, ali i Srpskoj i broji 22 člana.

Primjer je kako se zajedničkim radom može dobro živjeti u slozi. Šestoro braće odlučilo je formirati porodice i živjeti pod jednim krovom. Više u video prilogu RTRS-a.

85 GODINA VODENICE RADOČAJ

0

Na rječici Ljubijica, od Brezičana do Ljubije nekada je bilo 24 vodenice. Od njih toliko, ostala je samo jedna u Ljeskarama, da kao živi spomenik opisuje vrijeme i svjedoči o ljudskoj prolaznosti. Vodenica ili kako mještani više vole da kažu, mlin Radočaj, u Ljeskarama je napravljen 1936. godine. U to vrijeme, bez moderne tehnlogije i mašina, sve je rađeno ručno i umijećem graditeljskih ruku. Milan Radočaj, ovovremeni domaćin mlina, kaže da ga je sagradio njegov djed sa još dva brata i da za 85 godina postojanja nikada nije prekidala rad.

Radočaj kaže da ljudi sve više shvataju šta znači kvalitet domaćeg brašna i dodaje da je u njegovom kraju primjetno vraćanje tradiciji i zdravijoj ishrani. Jedan od mještana Ljeskara koji redovno dolazi u mlin Radočaj je i penzioner Boško Pejić. On kaže da je zagovornik zdrave hrane i dodaje da krizna vremena pokažu koliko su vodenice važne i koliko mogu pomoći u preživljavanju naroda.

Porodica Radočaj, pored korišćenja vodenice za vlastite potrebe, vrši usluge mljevenja i svima koji dođu u staru vodenicu i donesu svoje žito. Praksa je ostala decenijama ista da se uzima takozvani ušur ili ujam deset odsto od samljevene količine žita. Pored pšenice, raži i kukuruza, sve više se traži i heljdino brašno.

Jedina preostala vodenica u Ljeskarama nije samo mjesto gdje se melje žito. Oko nje se komšije okupljaju da druguju kada peku rakiju ili jednostavno tu se nađu da se nešto dogovore i organizuju neki zajednički rad. Vodenica često posluži i kao oglasna ploča da se nešto saopšti, uglavnom penzionerima. U višedecenijskom trajanju vodenica Radočaj bilježi i podatak da je u vrijeme gladnih pedesetih, tačnije 1951. godine Ministarstvo poljoprivrede tadašnje Republike Bosne i Hercegovine izdalo naredbu o obaveznom radu.

izvor: Kozarski

LJUBAV I NAKON 64 GODINE BRAKA (video)

0

Osamdesetdevetogodišnji Draško Zdjelar i njegova osam godina mlađa supruga Lazarka i danas se dobro sjećaju dana kada su se upoznali i zavoljeli. Bilo je to prije 64 godine, na zboru na Pašincu. Kako kažu, ljubav je planula i nisu mnogo razmišljali. Odlučili su da se vjenčaju i zasnuju porodicu.

Zajedno su prošli, kako lijepe, tako i veoma teške trenutke. Nije bilo lako, ali nisu odustajali. Vjetar u leđa bili su im ljubav, tolerancija i razumjevanje, a upravo to je ono što je neophodno za srećan i skladan brak. Materijalno bogatstvo nikada im nije bilo prioritet, već ono duhovno. A, smatraju se bogatima, jer imaju djecu, unučad i praunučad.

“Sada imamo ono što sam najviše želio, četvoro praunučadi peto na putu i sva su mi djeca dobra, stalno nas posjećuju”,  navodi Draško Zdjelar.

Mladima, koji se u današnje vrijeme sve teže odlučuju za brak poručuju da njeguju ljubav, budu strpljivi, razumni i tolerantni.

Više u video prilogu RTV Prijedor

izvor: Kozarski

Prijedor
overcast clouds
20.8 ° C
20.8 °
20.8 °
71 %
0.9kmh
100 %
čet
21 °
pet
23 °
sub
25 °
ned
21 °
pon
23 °