Ni odlagalište nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, ni poplave, oluje i klizišta, ni vijugava državna granica zbog koje, kad se djeca zaigraju, lopta očas posla završi u Evropskoj uniji – odavno ništa u Kostajnici nije izazvalo toliko bure za krako vrijeme, kao posljednji talas korona epidemije.
U bajkovitom gradiću na Uni, koji sve sa okolnim selima ima oko 5.000 stanovnika, za nekoliko dana koronom je zaraženo 30 mještana, a pod zdravstvenim nadzorom je 140 ljudi.
I mada je broj kovid pozitivnih po glavi stanovnika ovih dana najveći u Srpskoj, Kostajničani ne daju reći da je njihov gradić novo žarište virusa, ili ne daj bože klaster.
– Par ljudi pokupilo virus i svi su dobro, eno ih kopaju bašte, a nadigla se gužva, kao da se ne znam šta desilo. Samo prepadaju narod – kaže u prolazu jedan Kostajničanin, koji, kao i mnogi njegovi sugrađani, gradom šeta bez maske.
Iako se junače da to nije ništa i da su, živeći na granici, preko glave preturili i mnogo veće belaje, nagli porast broja zaraženih prilično je uzdrmao Kostajnicu.
Zakuvalo se početkom prošle sedmice. Nakon prvih slučajeva zaraze krenule su priče i nagađanja o tome „odakle je sve počelo“ i „ko je kriv“.
Prvo je sumnja pala na Fabriku tekstila „Makriteks“, gdje je, za nekoliko dana, zaraženo šest od ukupno 60 radnica.
Fabrika je zatovrena, uz gunđanje i poslovne zajednice i radničke klase. Jer, Kostajnica je malo mjesto puno fabrika, a strah da bi korona mogla zaustaviti mašine i radnike ostaviti bez plata i hljeba, jači je od straha za zdravlje.
Dodatno je Kostajničane uznemirila vijest da je među zaraženima koronom i troje maturanata i da je to otkriveno nakon proslave maturske večeri.
Iako je epidemiološka istraga pokazala da matursko slavlje nema neke naročite veze sa širenjem korone među mladima, nagađanja su nastavljena.
Ispod glasa i u četiri oka, a zarad očuvanja dobrokomšijskih odnosa, vode se i kafanske debate na temu da li se korona u Kostajnici raširila nakon Bajrama i okupljanja u džamijama i uz jagnjetinu i bakalavu, ili je ipak rizičnija bila krsna slava Duhovi i druženje uz prasetinu.
Ima i onih koji vjeruju da je od vjerskih praznika i toplog pečenja rizičnije bilo hladno pivo i svakodnevno okupljanje u kafanama i pred prodavnicama.
U svemu tome, u Kostajnici ćete doživjeti da vas ljudi, kojim je određena mjera kućne izolacije, srdačno pozovu u svoj dom na kafu i da vam kafu iznesu bez maske na licu.
Direktor kostajničkog Doma zdravlja, Zoran Torbica, ima umirujuće poruke. Tvrdi da je imunološka situacija u Kostajnici, uprkos svemu, stabilna i pod kontrolom.
– Većina pozitivnih ima blage simptome, a njih deset nema nikakvih simptoma bolesti. Ipak, troje naših sugrađana je u teškom stanju, a jedno od njih je na intenzivnoj njezi na Klinici za infektivne bolesti u Banjaluci – kaže Torbica za Srpskainfo.
Dodaje da je Kostajnica izuzetno frekventno pogranično mjesto, sa razvijenom trgovinom i velikim brojem radnika, koji dolaze iz drugih opština, ili i odlaze na rad u inostranstvo. Zbog svega toga je teško utvrditi gde je korjen problema i odakle se virus proširio gradom.
Epidemiološka istraga je, kaže, ipak pokazala, da je broj kovid pozitivnih naglo porastao, nakon što su otvorene granice, a u Kostajnicu stigao veliki broj gastarbajtera iz Evropske unije, i to uglavnom sa sjevera Italije.
– Mnogi su došli za Bajram i za slavu opštine Duhove, ugostiteljski objekti su bile puni, a mnogi građani nisu nosili maske, niti vodili računa o distanci – rekao je Torbica.
Sve su glasnije priče da bi, zbog komplikovane epidemiološke situacije, u ovom dijelu Srpske mogli biti ponovo zatvoreni granični prelazi i ugostiteljski objekti. A to je ono čega se Kostajničani boje više nego korone.
Zatvaranje granice u Kostajnicu bi moglo donijeti ozbiljne probleme. Iskusili su to stanovnici ovog gradića još u aprilu, kada je zbog pandemije prekogranični saobraćaj bio obustavljen.
Kako navodi portparol opštine, Aleksandar Pašić, Kostajnica živi od izvoza, a dijelom i od posjeta komšija iz Hrvatske, koji ovdje dolaze u kupovinu.
– Uz Kotor Varoš i Derventu, Kostajnica je jedna od tri opštine sa najvećim obimom izvoza po glavi stanovnika u RS. Prošle godine smo imali izvoz vrijedan 30 miliona maraka, a najviše se izvozi tekstil i proizvodi drvne industrije – kaže Pašić.
Statitstika pokazuje da je od oko 1.270 radnika, koliko ih je zaposleno u Kostajnici, njih čak 700 radi u tekstilnoj i drvnoj industriji.
Furnir iz Kostajnice putuje čak do Japana i Španije, haljine i bluze od najfinije svile prodaju se u Njemačkoj, tekstilci rade i za Austrijance, Italijane, Slovence…
I mada tu ima i lon poslova i izvoza poluproizvoda, pa plate nisu baš evropske, ipak su redovne i sigurne, što je u današnje vrijeme velika stvar i što je mnoge Kostajničane odvratilo od nauma da napuste BiH i odu u inostranstvo.
Da je lokalna privreda zdrava, tvrde u Kostajnici, svjedoči i činjenica da ni tokom vanrednog stanja zbog epidemije korone, kada su granice bile zatvorene, nije bilo otkaza niti značajnijeg smanjenja plata. Guralo se nekako.
– Pad privrednih aktivnosti je bio osjetan, pogotovo u trgovini, koja se oslanja na mušterije iz Hrvatske, tako da su trgovci, tokom marta i aprila, zabilježili pad prometa od čak 80 odsto. Kad je u pitanju industrija, oni su nastavili proizvodnju i u vrijeme kada nisu mogli da izvoze, ali se sada mnogi od njih suočavaju s problemima. Imaju manje narudžbi iz inostranstva, pa se nadaju da će od septembra, nakon sezone godišnjih odmora, krenuti na bolje – objašnjava Pašić.
Mnogo jednostavnijim, narodnim jezikom, situaciju objašnjava Dušan Slijepčević, dugogodišnji preduzetnik iz Kostajnice.
– Kako će se završiti ovo s koronom, ne znam, ali ako nam opet zatvore granice, loše nam se piše – kaže on.I tako između stepnje i nade, zemaljski dani pored Une teku kao i obično, u kasno proleće: travnjaci su u Kostajnici uredno pokošeni, ribari se spremaju za pecanje, idilična dvorišta su puna cvijeća, a bašte u kafićima gostiju, koji uglavnom, ne nose maske i uglavnom pričaju o koroni.
Nemamo vremena ni za strah
U posljednjih deset dana, otkako se epidemiološka situacija u gradu zakomplikovala, 29 zaposlenih u Domu zdravlja u Kostajnici rade po deset i 12 sati dnevno, i uveče i vikendima.
Usred vanrednog stanja dvojica od ukupno pet ljekara su morali u izolaciju, zbog kontakta sa zaraženima, što je dodatno otežalo posao njihovim kolegama.
– Uz redovne poslove, radimo testiranje, obučavamo i druge medicinare za testiranje, kako bi to imamo ko da radi, ako se mi zarazimo. Radno vrijeme ne postoji, usred noći da nas pozovu, svako do nas bi došao na posao. Toliko obaveza imamo, da nemamo vremena ni da se bojimo zaraze – kaže glavna medicinska sestra Jasna Borojević.
