Mozak je najkompleksniji mehanizam univerzuma, a u borbi za njegovo zdravlje minute su presudne. O evoluciji neurologije, epidemiji modernih oboljenja u prijedorskoj bolnici i ključnom “GROM” testu, razgovarali smo sa dr Sinišom Keranovićem, čovjekom koji svakodnevno dešifruje najveće medicinske enigme.
Poziv koji ne poznaje reprizu
Da li je neurologija bila Vaša želja i da li ste se nekad pokajali zbog toga, ili je za Vas svaki novi radni dan novi izazov?
Kada sam završio gimnaziju i upisao medicinu, nisam imao jasnu predstavu o tome kojom bih se granom medicine želio baviti. Međutim, kada sam se na četvrtoj godini studija susreo sa neurologijom, ona me je jako zaintrigirala. Izučavanje ljudskog mozga, kao najkompleksnije stvari u univerzumu, predstavljalo je veliki izazov za mene, posebno zato što je neurologija grana medicine koja se trenutno najbrže razvija. Kao i u svakom zanimanju, bilo je napornih trenutaka, ali nikada nisam zažalio što sam izabrao neurologiju, jer je to polje u kojem svaki radni dan donosi novi izazov.
Univerzalna slika neuroloških oboljenja
S kojim se najčešće neurološkim oboljenjima susrećete kod pacijenata u našoj regiji?
Tokom specijalizacije radio sam u ambulantama KC Srbije i KC Republike Srpske, te mogu reći da su najčešća neurološka oboljenja suštinski identična i da se ne razlikuju značajno od onih u bilo kojoj drugoj neurološkoj ambulanti u svijetu. Naime, pacijenti nam se najčešće javljaju zbog glavobolja, vrtoglavica i bolova u kičmi, a naravno, tu su i moždani udari i epilepsije.
Da li je primjetan određen broj neuroloških oboljenja u posljednjim godinama?
U posljednje vrijeme, uz glavobolje, najčešća patologija sa kojom se susrećemo jeste upravo patologija kičmenog stuba.
Trka sa vremenom i „GROM” koji spašava život
Moždani udar je uvijek tema o kojoj treba govoriti, jer čini se da građani možda i nisu svjesni koliko ova bolest šalje simptome tijelu. Koji su prvi znakovi koji se možda najčešće ignorišu?
Moždani udar je jedno od najhitnijih medicinskih stanja, u kojem je svaki trenutak presudan. Mi neurolozi koristimo akronim “GROM” kako bismo podigli svijest o prepoznavanju simptoma:
G označava nejasan govor,
R slabost ruke,
O oduzetost strane tijela,
dok M opominje da su minute važne.
Čim pacijent ili okolina primijete bilo koji od ovih znakova, neophodno je da se odmah jave ljekaru.
Koliko je važna brzina dolaska u bolnicu?
Brzina dolaska je od presudnog značaja, naročito kod ishemijskog moždanog udara, kada se može primijeniti trombolitička terapija – pod uslovom da se pacijent javi na vrijeme. Pravovremena primjena ove terapije nerijetko spasava život, značajno smanjuje stepen invaliditeta, a u pojedinim slučajevima dovodi i do potpunog povlačenja neuroloških oštećenja.
Koje vrste moždanog udara imaju, na koji način zbrinjavate pacijente kada dođu? Vjerovatno u ovim slučajevima ima i trijaža pacijenata – šta je za bolnički, a šta za klinički nivo liječenja?
Postoje ishemijski i hemoragijski moždani udar, kao i tranzitorni ishemijski atak (TIA). Kod ishemijskog moždanog udara primjenjuje se trombolitička terapija, pod uslovom da se pacijent javi u adekvatnom vremenskom okviru. Kod hemoragijskog moždanog udara, u određenim situacijama, razmatra se neurohirurški tretman. Kod tranzitornog ishemijskog ataka ordinira se oralna terapija uz detaljnu dijagnostičku obradu, kako bi se pravovremeno spriječio nastanak definitivnog moždanog udara.
Da li pacijent ili porodica mogu pomoći u prvim minutama kada se već manifestuje moždani udar i na koji način?
Najvažnije je da, čim se primijete simptomi poput poremećaja govora, slabosti ekstremiteta, izmijenjenog stanja svijesti ili izražene vrtoglavice, pacijent odmah javi službi hitne pomoći ili porodičnom ljekaru. Ukoliko postoje objektivni znakovi bolesti, ljekar će pacijenta hitno uputiti u prijemnu neurološku ambulantu na dalje zbrinjavanje.
Sve češće se ljudi žale na bolove u vratu, leđima i česte glavobolje. Šta pokazuju iskustva iz prakse zbog čega je to tako?
To što ste naveli predstavlja najčešću patologiju u neurološkoj ambulanti. Postoji više razloga za pojavu ovih stanja, a razlika je uglavnom uslovljena starosnim grupama. Kada je riječ o tegobama sa kičmom, kod starije populacije to su mahom hronična oštećenja kičmenog stuba nastala usljed teškog rada, osteoporoze ili trauma. Kod mlađih osoba, tegobe su prvenstveno posljedica manjka fizičke aktivnosti i nepravilnog držanja tijela.
Epidemija modernog doba
Da li bolesti kičme postaju zapravo bolesti „modernog doba“? Kad ta bol nije bezazlena i kad treba potražiti pomoć neurologa?
S obzirom na povećanu incidencu obolijevanja kičmenog stuba, naročito kod mlađe populacije, definitivno je riječ o bolesti modernog doba. Sve više vremena provodi se ispred televizora, računara i mobilnih telefona, a sve je više i zanimanja u kojima se radni dan većinom provodi sjedeći. Ako je bol prolongiran i jačeg intenziteta, ako se širi u ekstremitete ili je praćen drugom simptomatologijom, svakako se treba javiti na pregled kod neurologa.
Migrena je takođe jedan od onih trenutaka koji čovjeka mnogo vraća unazad u svakodnevnim poslovima. Da li je bezazlena, kako da znamo kad je zapravo migrena i jednostavno kada se javiti Vama?
Migrena je najčešći uzrok bolovanja u zapadnom svijetu i, kao jedna od primarnih glavobolja, u velikoj mjeri narušava kvalitet života. Ipak, stepen tog uticaja zavisi od učestalosti i intenziteta samih napada. Postoje određeni kriterijumi na osnovu kojih neurolog procjenjuje o kojoj je vrsti glavobolje riječ, što je izuzetno važno s obzirom na to da je terapija različita za svaki tip. Neurologu se svakako treba javiti u slučaju intenzivnih ili učestalih glavobolja jer se, pored primarnih, može raditi i o simptomatskim glavoboljama koje zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
Nevidljivi teret svadnevice
Koliko stres i način života utiču na neurološko zdravlje?
Kao što utiče na sveokupno zdravlje, stres podjednako djeluje i na razvoj neuroloških oboljenja. Najbolji primjer za to su tenzione glavobolje, koje su uopšteno najčešći tip glavobolja, a stres je primarni faktor njihovog nastanka. Dugotrajan stres negativno utiče na kognitivne sposobnosti, ali može uzrokovati i cerebrovaskularna oboljenja. Uopšteno govoreći, stil života je presudan za prevenciju neuroloških poremećaja, dok je kod već dijagnostifikovanih stanja najčešće ključan za oporavak i potencijalno izlječenje.
Kada govorimo o starijoj i mlađoj populaciji, prvo pitanje je da li raste broj oboljelih od demencije, koji su prvi znaci i može li se spriječiti? A, drugo pitanje – da li sa druge strane mladi imaju učestale neurološke probleme i da li telefoni i manjak sna mogu da utiču na to?
Postoji hipoteza da bi svi ljudi, kada bi živjeli dovoljno dugo, oboljeli od demencije. S obzirom na to da je medicina uznapredovala i da se životni vijek produžio, broj oboljelih od demencije je u stalnom porastu. Iako se većina demencija ne može spriječiti, pravilnim stilom života i adekvatnom terapijom može se odložiti njihov nastanak ili usporiti progresija bolesti. S druge strane, sve je više mladih koji posjećuju neurološku ambulantu, najčešće zbog glavobolja i tegoba sa kičmom, što je direktno povezano sa prekomjernom upotrebom telefona i manjkom sna.
Da li je neurologija u prijedorskoj bolnicu opremeljena sa svim što je,
vama ljekarima, potrebno i koliko se dugo čeka na pregled neurologa, da li
postoje liste čekanja?
Već duže vrijeme CT aparat u našoj bolnici nije u funkciji, što značajno otežava rad. Zbog ovog nedostatka, CT dijagnostiku obavljamo u najbližim zdravstvenim ustanovama. Većinu ostale dijagnostičke opreme posjedujemo i svakodnevno primjenjujemo u radu.
Svi ljekari sa Odjeljenja neurologije svakodnevno su angažovani u ambulanti i ulažemo velike napore kako bi liste čekanja bile što kraće. Nažalost, zbog velikog broja pacijenata liste čekanja postoje, ali vjerujem da pacijenti imaju razumijevanja, te da svi budu pregledani u najkraćem mogućem roku. Stanja koja su apsolutno ili relativno hitna zbrinjavaju se prioritetno i bez odlaganja.
Podrška menadžmenta i edukacije?
Kroz dosadašnje aktivnosti, novo rukovodstvo je pokazalo da posjeduje jasnu viziju i odlučnost u rješavanju nagomilanih problema. Mnoga pitanja su pokrenuta sa mrtve tačke i dosta toga je već realizovano. Imamo obećanje da će i naš gorući problem – nedostatak CT aparata – biti riješen u skorije vrijeme. Kada je riječ o edukaciji, uživamo podršku menadžmenta, a trenutno je jedini problem mali broj ljekara na Odjeljenju neurologije. Zbog toga nam je teško da se organizujemo za određene stručne edukacije koje zahtijevaju višemjesečno odsustvo. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti i ta situacija promijeniti.
Najteža strana bijelog mantila
Za kraj – šta je najteži dio posla neurologa i koji savjet biste uputili građanima, kako sačuvati zdravlje mozga?
Neurologija je grana medicine u kojoj se susrećemo sa brojnim oboljenjima koja pogađaju mlađu populaciju, a za koja u ovom trenutku ne postoji terapija koja bi dovela do potpunog izlječenja. Najteži dio posla je saopštiti tim pacijentima konačnu dijagnozu. S druge strane, moždani udar praćen je visokom stopom smrtnosti, što predstavlja veliki teret za ljekara koji vodi pacijenta. Savjet građanima bio bi da se pridržavaju zdravih životnih navika: pravilne ishrane, redovne fizičke aktivnosti, dovoljno sna, socijalne interakcije i umjerenog korišćenja ‘ekrana’. Takođe, ključna je regulacija krvnog pritiska i glikemije, kao i pravovremeno javljanje neurologu kod pojave bilo kakvih neuroloških tegoba.
infoprijedor/bolnicaprijedor
