Dragana Midžić iz Kostajnice je novinar, ali najmanje se u životu, kako objašnjava, bavila poslom za koji se školovala. Danas, nakon kratke novinarske karijere, radi par honorarnih poslova i u isčekivanju stalnog radnog odnosa povremeno piše poeziju i slika. Kaže da je ta ljubav počela još u školskim danima, kada se često isticala kao literarno i likovno aktivan učenik.
– Rođena sam u Sisku gdje sam i živjela do rata. Te daleke 1991. vratila sam se s roditeljima u porodičnu kuću u Kostajnicu u kojoj sam završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Prve crteže sam uradila za školske izložbe. Pod uticajem, danas pokojnog profesora Branislava Sadžaka, razvila sam likovne vještine u raznim tehnikama: olovci, masnim i suhim pastelnim bojama, temperi… – priča Dragana koja se nakon odlaska u Banjaluku, na fakultet, okrenula pisanju poezije.
U tom periodu, tih ranih 2000-tih napisala je, otkriva za naš portal, na desetine pjesama. Za svoju poeziju kaže „da je ćudljiva kao vjetar, ponekad lagana i okrepljujuća, golicava, a nekada toliko jaka i silovita da je nemoguće ostati ravnodušan i braniti se od naleta emocija i teških riječi“.
– Poetičnost nastojim manifestovati prirodnim, narodnim i jednostavnim jezikom. Pokušavam koristiti kratke riječi koje sastavljam u složenice, a one se naposlijetku pretvore u metafore koje iznesu čitav teret mojih stihova – kaže Dragana koja se po povratku iz Banjaluke u Kostajnicu ostvarila i kao supruga i majka.
Nažalost ni tada, u tom, kako objašnajva, nesretnom spletu okolnosti i tada još uvijek naivnom pogledu na svijet, ne uspijeva da ostvari dugotrajnu profesionalnu novinarsku karijeru.
– U periodu od 2013. do 2017. godine, u nedostaku sigurnih prihoda, vraćam se crtanju. U decembru 2014. na prijedlog Narodne biblioteke „Nevenka Stanisavljević“ održala sam samostalnu izložbu slika i poetsko veče. Procijenivši potražnju ljudi crtala sam većinom olovkom portrete po narudžbi, ali ponekad i pejzaže u različitim tehnikama. Uz crtanje portreta eksperimentisala sam i sa izradom suvenira, te sam s vremenom usavršila izradu unikatnih magneta koji su otišli na sve strane svijeta – kaže Dragana.
Tvrdi da je ipak količina uloženog truda, vremena i talenta u odnosu na zaradu u današnjem vremenu i prostoru apsolutno neproporcionalna. Kaže, kada kupujete od umjetnika ne kupujete obične predmete, već sate i dane strpljenja, upornosti, frustracija i radosti, kupujete dio nečijeg srca i duše, komadić nečijeg života. Kada je to shvatila prestala je da radi slike po narudžbi.
– Danas povremeno nacrtam nešto dragim i posebnim ljudima na poklon. Svojim pjesmama i crtežima pokušala sam opstati i zalediti vrijeme, naći način da obogatim vrijednost vlastitog života, kako jednoga dana ne bih previše žalila za svim što sam mogla reći i stvoriti, a nisam – kaže Dragana i dodaje da danas ne crta i ne piše zato što mora ili da bi tražila hvalospjeve od ljudi oko sebe, već za one u sebi.
infoprijedor.ba
Na ovom linku možete poslušati nešto od Draganine poezije:
https://www.facebook.com/351560265017404/videos/1404700526528446
Izložbu pejsaža Dragane Midžić možete pogledati na ovom linku:
https://www.facebook.com/351560265017404/videos/674711003241534
Izložbu portreta Dragane MIdžić možete pogledati na ovom linku:
https://www.facebook.com/351560265017404/videos/395727531840981
Izložbu mrtve prirode Dragane MIdžić možete pogledati na ovom linku:
https://www.facebook.com/351560265017404/videos/816311185887586
Sve ove on line izložbe nalaze se na web stranici Narodna biblioteka „Nevenka Stanisavljević” Kostajnica
