Aleksa Živković učenik je četvrtog razreda Elektrotehničke škole“, smjer tehničar računarstva. Uspješno se bavi programiranjem i fotografijom koja mu je za sada samo dobar hobi.
– I to posljednje dvije, tri godine. Tu ljubav sam „naslijedio“ od oca koji je od kad znam za sebe uvijek imao neki fotoaparat, kameru… I to me povuklo – otkriva Aleksa. U njegovom slučaju to bi bila potpuno obična priča da Aleksa svojevremeno nije bio jedan od nemirnijih učenika koji je često opominjan zbog lošeg vladanja. Onda ga je psihologica poslala na jednu kreativnu radionicu koju organizuje Međunarodna organizacija za migracije (IOM). I tako je krenulo.
– Svidjelo mi se kako izgleda taj princip rada, na tim radionicama. Što sam ih više pohađao više sam radio na sebi. I totalno se promijenio. Nakon dugog, dugog perioda napokon sam zadovoljan sa samim sobom – kaže Aleksa koji je prilično aktivan u nevladinom sektoru, u „Čistom srcu“, Omladinskom savjetu…
Vremena ima i za prijatelje koji su jedna od najbitnijih stvari u njegovom životu.
-Pored škole prilično sam aktivan i u nevladinom sektoru. Tu su radionice i projekti. Organizovali smo i humanitarni turnir kako bi pomogli nastavak liječenja male Milice. Bio sam asistent u radionici i učestvovao u projektu u kojem je organizovana i žurka za našeg Mladena Paukovića. Učestvovali smo i u projektu pošumljavanja gdje smo zasadili preko hiljadu sadnica – nabraja Aleksa koji se bavi i inovacijama po kojim je „Elketrotehnička škola“ baš prepoznatljiva.
Tako je na INOST-u MLADIH, Međunardnoj izložbi inovacija, ideja i stvaralaštva, osvojio zlato za program Kalkulator vektora u 2D prostoru.
Aleksa Živković
– Taj program i dalje razvijam i tražim mušteriju da ga prodam – kaže ovaj 18-godišnjak koji intenzivno sarađuje i s Agencijom za ekonomski razvoj „Preda-PD“, Coworking prostorom za mlade.
– Tu sam u saradnji s direktorom Prijedor Hub-a. Pomaže mi oko softvera, da nađem kupce za moje programe, da nađem sponzore i slično. I za kurseve – kaže Aleksa koji je mladim poručio da ne treba ići s ovih prostora.
– Ovdje treba ostati, jer i ovdje je moguće dosta tog postići. Samo što ljudi tog nisu svjesni. Idu za nekim tim nazovi parama, a ovdje se sve može postići. I baš zbog tog ne želim da odem. Želim da postanem primjer kako je ovdje moguće učiniti puno tog dobrog za sebe – kaže Aleksa koji pred sobom ima i vrijedan cilj.
Da kroz pet do deset godina ovdje, baš u Prijedoru, otvori svoju programersku firmu. Ne sumnjamo da će uspjeti.
