Milenko Radivojac, arheolog i čovjek koji je u preko tri decenije na čelu muzeja Kozare ostavio značajan trag, osim sklada u porodičnom, poslovnom životu, prijateljima od kojih ne odustaje, sreće ima i u nagradnim igrama. Tako je zahvaljujući ovom posljednjem proputovao i prilično svijeta.
S ponosm ističe da je na prvom mjestu ipak dio ovog grada i neko ko se trudio da Prijedoru da značaj koji je svojeveremno imao kao centar ove regije. To je jedna priča, a ona druga sugrađanima manje poznata može da se podvede pod slučajnost koja je počela tamo nekih davnih 70-tih kada je u tadašnjim „Večernjim novostima“ koje je redovno kupovao njegov otac ispunio prvi kupon za nagradnu igru.

– I bila je neka nagradna igrica, sjećam se, tek se pojavile naftne peći. Otac i ja to ispunili i poslali. Objave da smo to dobili. Jedan dan dođe peć, nakon dva dana dođe još jedna. U ono vrijeme bile su izuzetne – priča Milenko.
A onda je krenulo. Dobio je osmodnevni put na Kanarska ostrva. I bilo je odlično. Iduće godine sreća mu se baš nasmijala. Opet preko nagradne igre otišao je u Moskvu. Na Olimpijadu.

– Znate šta, prvo Olimpijada, pa Moskva, pa onda cijeli taj doživljaj. Gledate recimo finale košarke Jugoslavija Italija, pa onda boks kad Kačar osvaja zlatnu medalju, pa atletika, pa ne znam ni ja… – prisjeća se Radivojac i onda nabraja da je preko Kozarskog vjesnika dobio šporet koji je s jednom od dobitnica nagradne igre mijenjao za kompjuter.
Prije tri godine je otputovao i nagradno desetodnevno putovanje u Tunis. Prije dvije godine dobio je ogroman televizor preko kupona za kafu. Prije godinu dana dobio i dres, doduše Zvezdin, a on je Partizanovac. No i dres je dobio svoje mjesto, mada Milenko u prvi plan ipak stavalja one životne nagrade.
A kao jedan od svojih velika dobitaka ističe rad na Enciklopediji RS-a gdje je je član redakcije za kulturu i umjetnost pri Akademiji. To mu je, kako navodi, pomoglo da iz jednog aktivnog života pređe u uslovno rečeno onaj penzionerski, jer je i dalje vrlo angažovan. A nije isključeno da opet ne popuni neki kupon za nagradnu igru.

– Postoji ona narodna ako igraš i nadaš se i ko igra i dobiće. Ne pamtim kad sam pogledao da li ima neka nagradna igra ali nije isključeno da neću opet poslati. No, smatram da je daleko veći dobitak normalna porodica koju imam, prijatelji s kojim s družim već 20 godina, a dobitak je i ono što je ostalo iza mene …brojni turistički panoi po gradu, priče o Prijedoru i nadam se da će tako u budućnosti i biti – poručuje arheolog kojeg sreća očito voli.
I šta na kraju poručiti. Igrajte igre na sreću i nadajte se. No, neka vam to bude samo zabava. I nikad ne zaboravite da su ipak u prvom planu neke druge i mnogo važnije porodične vrijednosti. Sretno!
izvor: Kozarski