Dvije današnje i stravične vijesti. Fočak star 65 godina ranjen je u ruku od zalutalog metka. U Banjaluci tragedija. Slučajno je ubijen 24-godišnjak, konobar u ugostiteljskog objektu „Brvnara“. Kobni hitac, navodno iz kubure u nesretnog mladića ispalio je gazda lokala. Po jednoj verziji dok je čistio pištolj, po drugoj dok je pokazivao oružje koje je slučajno opalilo i pogodilo nesretnog mladića koji je preminuio na licu mjesta. I ni petarde, koliko smo to puta ponovili, nisu igračke.
Naslovi poput onih „Petarde mu raznijele obje šake, umalo nasmrt iskrvario“,“Dječaku petarda raznijela ruku koja je amputirana“… pune ovih dana, od novogodišnjeg slavlja do blagoslova Hristovog rođenja i najradosnijeg hrišćanskog praznika kod pravoslavnih, Božića, stupce crnih hronika. O tom koliko se pucnjave i detonacija plaše djeca, kućni ljubimci… ne treba ni govoriti. A ni odrasli koji bi sječu badnjaka ili sreću pred crkvom, dok ga nalažu, rado dočekali uz kuvano vino i ribu, ali obavezno bez oružja i petardi u miru, jer ne kaže se džaba “Mir Božiji, Hristos se rodi”.
I svako bi uz pomoć alkohola da vitla oružje i da glumi glavnog baju. Možda će upravo kod ovih ova priča izazvati gnjev, ali toplo se nadam da je više onih, rekao bih civilizovanih ljudi koji nisu dio priče da se „domaći folkor“ ili prevedeno slavlje mora začiniti alkoholom i oružjem.
Duboko smo u 21. vijeku i ako se nekad slavilo uz oružje, tjerajući na taj način zle duhove, vještice i loše vile ili se na taj način obavještavalo komšije po čukama da slavimo rođenje ili vjenčanje sina, što se davno praktikovalo u brdovitoj Crnoj Gori i Albaniji, sada je vrijeme da shvatimo da su takve poruke zastarile i da postoji mnogo jednostavniji i ljepši način komunikacije.
Iz istog razoga nije dobro došla ni slavljenička pucnjava u ponoć ili još gore ona koja prati početak božićne liturgije jer svaki ispaljen metak mora negdje i završiti. A nerijetko se takva nesmotrensot završava poput one s početka ove priče. Zato molba, preporuka pa i obična ljudska želja. Nemojte pucati. Nemojte bacati petarde. Slaviti se može na mnogo ljepši i dostojanstveniji način, na onaj od kojeg Vas ni za sekundu neće zaboljeti glava, onaj od kojeg nećete imati nikakavih posljedica, ni Vi, ni Vaši najbliži…
Zaboravite oružje, ostavite ga kod kuće, jer sreća i slavlje, patriotizam i vjera se ne mogu mjeriti brojem ispaljenih metaka. Ali zato nemojte zaboraviti zagrljaje i poljupce… Oni su puno ljepši za nastavak slavljeničke priče u najljepšem danu, danu Hristova rođenja. Mir Božiji Hristos se rodi!
