Novinarku Agencije SRNA Katarinu Panić suprug je za Dan žena častio produženim vikendom u Briselu. Po povratku, 9. marta, na banjalučkom aerodromu epidemiološku provjeru prolazili su samo putnici iz tada četiri visokorizične zemlje. Sedam dana kasnije na toj se listi našla i Belgija, te se Katarina prijavila Higijensko-epidemiološkoj službi pod zdravstveni nadzora.
– Ta formalna izolacija trajala je dvije sedmice, a po njenom isteku nastavili smo na gotovo isti način i samoizolaciju. U početku je bilo kao što jedan tviteraš reče: “Ko kaže da se može raditi od kuće i djecu odgajati, ili ne radi ili nema djecu”. Stalno se sudaramo. Petero nas je u pedeset kvadrata. Trebalo nam je oko dvije sedmice da se sve posloži. Sad smo uhvatili ritam; čini mi se da bismo mogli ovako u nedogled. Svaki treći dan suprug ili ja izađemo u kupovinu. Dva-tri puta sedmično izvodimo djecu napolje na sat ili dva. U poslu nemam velikih promjena, jer već deset godina radim od kuće. Razlika je u tome što ne idem na događaje i što je izvještavanje usredsređeno na jednu temu. Neizrecivo sam zahvalna kolegama koji mi šalju materijale sa svih događaja. Tako dobijam sve fotografije i tonske izjave potrebne za agencijske vijesti. Jedino sam sama sebe uskratila za mogućnost postavljanja pitanja. A ima ih…

Pozitivna strana izolacije?
– Digitalizacija u obrazovanju, bez obzira što je nametnuta, a ne planirana. Što se tiče redovne nastave, pretenciozno je prijem gradiva za osnovce nazivati novom tehnologijom, budući da je komunikacija jednosmjerna i time nastavnicima dodatno otežana (osim toga što moraju pred kamere, što je i normalno i očekivano da većini ljudi predstavlja problem). Što se tiče neformalnog obrazovanja, jedni po jedni polako prelaze na virtuelne učionice. Kćerkama su kursevi engleskog i njemačkog u real time-u. Godinama sam tražila programiranje za djecu, a sada prvi put i to imaju, jer predavač ne mora biti u istom gradu. Da sva korist bude samo u tome da djeca prihvate ovakav način učenja i da mu se što više prilagode, dovoljno je. Svojim curama objasnim to ovako: doći će vrijeme kad će se djeci prepričavati da su nekad na svijetu postojale škole, da su bila građena zdanja, u tim zgradama učionice, a u njima djeca…
Negativna strana izolacije?
– Lažne vijesti. Vrlo mali broj pouzdanih izvora. Veliki je to problem i kad je stanje redovno, a u vanrednim situacijama i problem se ekstremno poveća. Nedostaje nam i najosnovnija medijska pismenost. Maštam da ona uđe u nastavne planove i programe i zamijeni vjeronauku.