Približavaju nam se vaskršnji praznici, i ovaj period je specifičan po mnogim zanimljivim praznicima te običajima i vjerovanjima koja ih prate. Sutra je Lazareva subota, a prekosutra “Cvjetna nedjelja”…
Sutra obilježavamo dan posvećen svetom i pravednom Lazaru, a nazvan je Lazareva subota ili Vrbica. Ovaj praznik se uvijek praznuje u subotu pred Cvijeti, osam dana pred Vaskrs. Lazar je bio bogataš i pomagao je Hrista i njegove apostole. Kada je umro Hristos ga je svojom čudotvornom moći vaskrsao. Na Lazarevu subotu tj. na Vrbicu, nekada su đaci sa sveštenikom i učiteljem odlazili van mjesta po vrbove grančice-vrbicu, koje su već ranije stariji nasjekli. S tim grančicama, uz zvonjavu zvona, vraćali su se crkvi, gdje se uz narodni crkveni ceremonijal vršilo osvećenje vrbice. Osvećena Vrbica dijeljena je djeci, a ona su njom kitila svoje kuće. Poneki, na ovaj dan odlaze na rijeku da se umiju. Poslije umivanja stave kamenčić na nogu i bace ga što dalje govoreći: „Koliko sam ovaj kamen bacio toliko zmija daleko od mene bila”.
Na Lazarevu subotu, obično poslije podne, djeca naberu svježeg livadskog cvijeća, koje se stavi u vodu da prenoći, a sutradan, na Cvijeti, ukućani se umivaju tom vodom i cvijećem, da bi bili zdravi i lijepi. Ponegdje djevojke, u grupama se lijepo obuku i idu od kuće do kuće pjevajući pjesme nazvane „Lazarke“. Tog dana iznese se smeće iz kuće i zapali na tuđoj međi, da bi se kuća očistila od buva i gamadi, slično običajima o Božiću. Nedjelja prije Vaskrsa posvećena je prirodi, a nazvana je „cvjetna“ po velikom pravoslavnom prazniku Cvijeti. Čujmo nešto više o običajima vezanim za ovaj praznik.
Cvijeti padaju u nedjelju prije Vaskrsa. Ranije je bio običaj da se toga dana rano ujutro momci i djevojke iskupe na seoskom raskršću ili kod crkve, te nalože vatru i igraju i pjevaju sve dok ne počne služba božija u crkvi. Poslije službe, prisutnima se dijeli Vrbica, koju su djeca donijela predhodnog dana. Kažu stari ljudi da se na Cvijeti valja sijati lan, jer će dobro napredovati. Običaj je da djevojke odlaze na tek procvjetala polja, livade i šume berući cvijeće kojim kite kuće i dvorišne zgrade sa spoljašnje strane. Cvijeće govori simboličkim jezikom.
Margareta se bere da bi bili lijepe i krupne, što u današnje vrijeme i nije moderno, dren da bi bili jake i zdrave, ljubičica da budu mirisave. Djevojke se opasuju vrbovim prućem, da bi bile jedre kao vrbe. Cvjeti obilježavaju i stari i mladi. Mladi odlaze u polja, beru cvijeće i očijukaju, izdaleka ili pobliže. Tako je bar nekada bilo. Među starijim ljudima ima slučajeva da, kad iz nekih razloga, muškarac ne može da se ponovo ženi, vjenčava se oko vrbe. Mladenci pronađu što stariju vrbu i, držeći se za ruke, tri puta je obiđu. Sredina u kojoj žive, smatraju ih, od tog trenutka, vjenčanim. Eto stariji-čuli ste!
infoprijedor.ba
