Srpska pravoslavna crkva sutra, 20. oktobra, proslavlja praznik Svetih mučenika Sergija i Vakha, u narodu poznat kao Srđevdan. Ovaj dan nosi bogatu simboliku i niz narodnih vjerovanja koja se prenose s koljena na koljeno. Prema predanju, Sveti Sergije i Vakh bili su rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana, koji su zbog svoje vjere u Hrista mučeni i pogubljeni, a Crkva ih pamti kao primjere hrabrosti i vjernosti. U narodnoj tradiciji, Srđevdan se smatra prirodnom granicom između jeseni i zime, a vjeruje se i da na taj dan divlje zvijeri postaju pitome i krotke. Zemljoradnici tradicionalno ne izlaze u polje – na Srđevdan se ne oru njive i ne rade teški poslovi, jer se dan posvećuje molitvi, miru i zahvalnosti. Vjeruje se i da Sveti Srđa na svoj dan obilazi obućare i opančare, dok se u narodu prenosi i običaj da se toga dana ne rade kućni poslovi, već da se vrijeme provede u krugu porodice. Srđevdan je jedna od manjih, ali duboko poštovanih slava u pravoslavnom svijetu, a obilježava se mrsnom hranom, osim ako praznik padne u srijedu ili petak. Svaka kuća koja ga proslavlja treba da ima ikonu Svetih Sergija i Vakha i zapali slavsku svijeću uz slavski kolač. Danas, kada užurbani život često potisne običaje, Srđevdan nas podsjeća da zastanemo, pomolimo se i kažemo lijepu riječ komšiji, prijatelju ili članu porodice – jer u tome leži pravi duh ovog praznika.
infoprijedor.ba
