Preko puta kuće moje, Urije, polje ambrozije. Stasala i ove godine procvjetala kao nikad do sad. Da je u staklenicima ne bi bila raskošnija. Guši me, razara pluća, svrbe me oči, grlo, natičem, kašljem, kišem, suzim, da ne kažem plačem… nema šta se ne radi od mene pa odlučim da zamolim pooljoprivrednog inspektora da riješi problem s ovom „mojom“ ambrozijom.
Naivno sam se nadao, pošto je kažnjivo, da će uklanjanje ići jako brzo. Krajem sedmog mjeseca uredno onako ugušen dam dvije marke za prijavu i čekam… Naivno druže, jer prođe sedam, pa petnaest dana, pa na kraju i 21 u tom mom čekanju da mi se iz vidokruga skloni ambrzija i olakša život. U međuvremenu onako očajan primim i zaštitnu injekciju, jer sam bio kao riba na suvom. I tad dobijem i odgovor gdje je zapelo.
Elem, poljoprivredni inspektor je izašao na teren, pravilno se kaže inspekcijiski nadzor, i konstatovao da su predmetne parcele sa ambrozijom u vlasništvu Grada. Potom je 31. jula tu informaciju proslijedio gradonačelniku Prijedora o obavezi uređenja poljoprivrednog zemljišta. Dan kasnije gradonačelnik je nalog za uređenje proslijedio nadležnom Odjeljenju za stambeno komunalne poslove i v.d. načelniku Zlatku Ritanu što je kako navode u poljoprivrednoj inspekciji potvrđeno i mejlom. I od tada do danas ništa sem što je ambrozija još veća i raskošnija… Izgleda da gospodin Ritan ne sluša ni gardonačelnika.
Pa otud i moja ljudska molba. Zlatko, ko Boga Vas molim naložite uklanjanje ambrozije! Volio bi da mi javno odgovorite kad će te to napraviti, mada je neko vrijeme kad je to bila obaveza, jer je korov pred cvjetanjem, davno prošlo. Ali volio bi ipak da mi nije pod prozorom. I da Vam malo osvježim pamćenje. Kazne za neuklanjanje ovog korova za pravna lica iznose 5.000 maraka, a za fizička 700. Čekam odgovor.
