Dragoja i Anka Rendić zajedno su od 1975. godine. Izrodili su dvoje djece, sina Sinišu i kćerku Dijanu, imaju unučad Nikolu i Anastasiju i praunuka Aleksu. Potomci su im nedavno priredili proslavu zlatnog pira – pedeset godina skladne bračne zajednice, na porodičnom imanju u Petrovom Gaju. Znaju se, kažu, još iz osnovne škole, a prve simpatije zaiskrile su sasvim slučajno, u to nevino đačko doba.
– Dok smo čekali voz koji je nešto kasnio, dječaci su otišli do obližnjeg voćnjaka da uberu par dunja. Tada je jedna moja drugarica predložila da svaki pokloni dunju djevojčici koja mu se dopada. Tako je Dragoja meni darovao dunju i sve je bilo jasno – prisjeća se 68-godišnja Anka.
Iako su bili iz istog sela, život ih je odveo na različite strane. Tri godine stariji Dragoja otišao je na školovanje u Sarajevo, a Anka u Prijedor.
– On je u međuvremenu odslužio vojsku, a ja sam se udala za njega bukvalno iz trećeg razreda srednje škole te 1975. godine. Živjeli smo pola godine kod njegovih – priča Anka.
Prosidba možda nije bila po mjeri romantičnih filmova, ali je bila iskrena.
– Tu veče sam došao kući i brat veli da idemo mi po nju. Anka bila kod sestre u Prijedoru. Mi nju doveli, a bila je tad kriza. Taksista nas je vozio četiri kilometra i veli više nema novaca. Sad, kaže, morate pješice. I nas troje tako pješke nazad u Rendiće – kazuje Dragoja.
Život na selu nije bio lak, a u devetočlanom domaćinstvu i sa svega jednom platom, moralo se nešto preduzeti. Mladenci su otišli trbuhom za kruhom u Hrvatsku i naselili se u blizini Rijeke. Dragoja je radio u koksari i izdržavao sada već proširenu porodicu. Anka se kasnije zaposlila u jednom metalografičkom kombinatu i bili su zadovolјni. Kao mnogi drugi, ni Rendići nisu bili svjesni ratnog vihora koji se nadvijao nad ovim prostorima. Zbog rata su 1993. godine napustili Hrvatsku i počeli od nule, svijajući porodično gnijezdo u Banjaluci. Dragoja je neko vrijeme radio u “Kosmosu”, a potom je prešao na UKC, gdje je ostao do penzije. Anka je godinama bila zaposlena u ugostitelјstvu. Na pitanje u čemu je tajna uspješnog braka, Dragoja otvoreno kaže da trajnost njihove zajednice duguje prvenstveno Anki.
– Ona je već znala kakav sam. Moja obaveza bila je da obezbijedim egzistenciju, ali sam i švrlјao okolo. Ona je to sve praštala, ona je to sve održala. Ali da oboje nismo povremeno popuštali, ne bismo ni ostali toliko dugo zajedno. Bilo je i svađa povremeno, ali sve se riješi kada ima volјe i razumijevanja – ističe Dragoja.
“I lјubavi”, ubacuje Anka, “fleksibilnosti, širokogrudosti, razumijevanja, opraštanja. Bilo je tokom godina uspona i padova, sve je to bilo podnošlјivo. Istina je da sam ja bila ona popustlјivija od nas dvoje” iskrena je naša sagovornica.
Da voli stihove, Dragoja je potvrdio dajući poetičan osvrt na brak.
– Prođe mladost, nestane lјepota. Osta lјubav do kraja života. Ako je nema, a djeca dođu, to puca brzo. Kad joj priđem, ja je lјubim, a ona mi reče: ‘Ti si meni bogatstvo najveće’ – ističe Dragoja.
Nјihova kćerka Dijana Simić najzaslužnija je što su se okupili ovim povodom i u porodičnom krugu proslavili pedeset godina braka Rendića. I ona će jednog dana možda dočekati da proslavi vlastiti zlatni pir, jer je u braku gotovo tri decenije.
– Pedeset godina braka mojih roditelјa znači mi mnogo. Odlučili smo da to obilјežimo u intimnom krugu. Nismo pravili ništa veliko, ali u današnje vrijeme nije često da supružnici ostanu toliko dugo zajedno – kaže Dijana.
Nјena kćerka Anastasija dijeli Dijanino mišlјenje.
– Ja sam jedna od rijetkih iz mlađe populacije koja ima privilegiju da odrasta u porodici koja je kroz sve te godine na okupu. Stvarno sam odrastala u lјubavi i sreći i gledaću da nastavim tu tradiciju – ističe Anastasija.
Deborah Sovilj/Kozarski Vjesnik
