U spomen-području Zajednice u Trnopolju danas je obilježeno 85 godina od jednog od prvih velikih stradanja potkozarskog civilnog stanovništva u Drugom svjetskom ratu. Parastosom, polaganjem vijenaca i molitvenim sjećanjem odata je počast više od tri stotine nevinih žrtava ustaškog terora, ubijenih od 31. jula do 2. avgusta 1941. godine.
Tih krvavih dana ljeta 1941. godine, u zaseoku Zajednice kod Trnopolja, ustaše su na svirep način, bez ispaljenog metka, ubile više stotina Srba sa ovog područja, među kojima je bilo i nekoliko Ukrajinaca. Zločin počinjen nad civilnim stanovništvom ostao je trajno svjedočanstvo stradanja Potkozarja u Drugom svjetskom ratu i jedan od najmračnijih događaja u istoriji ovog kraja.
Na mjestu gdje su nedužni ljudi izgubili živote danas se nalazi spomen-područje u kojem se, i nakon više od osam decenija, okupljaju potomci i članovi porodica stradalih. Sa ovog mjesta ponovo je upućena jasna poruka – žrtve ne smiju biti prepuštene zaboravu, a istina o njihovom stradanju mora biti sačuvana i prenesena generacijama koje dolaze.
Posebnu težinu ovom sjećanju daje i činjenica da odgovornost za počinjene zločine nikada nije u potpunosti utvrđena. Kako je istaknuto na skupu, za zločin u Zajednicama osuđena je samo jedna osoba.
Parastosu je prisustvovao i ministar pravde u Vladi Republike Srpske Goran Selak, koji je naglasio da je na mjesto stradanja došao ne samo kao član Vlade, već i kao potomak žrtava Potkozarja.
– Došao sam ovdje kao potomak stradalih iz Potkozarja, i kao član Vlade Republike Srpske, da podsjetimo na ono što su uradile ustaše nama Srbima pravoslavcima ovdje, u potkozarskim selima, da se podsjetimo i da nikad ne zaboravimo – rekao je Selak.
On je podsjetio da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Rezoluciju o osudi i zabrani promovisanja i veličanja ideologije i simbola NDH, kao i ustaške, nacističke i fašističke ideologije i simbola, te zakonska rješenja kojima se veličanje ustaštva tretira kao krivično djelo.
U okviru memorijalnog kompleksa izgrađena je i crkva posvećena Svetoj velikomučenici Marini, kao trajni znak sjećanja na nevino stradale. Crkva je upravo ovoj svetiteljki posvećena jer se pokolj dogodio u periodu između praznika Svete Marine i Ilindana.
Spomenik žrtvama ustaškog masakra u Zajednicama, podignut osamdesetih godina prošlog vijeka, i danas ostaje mjesto okupljanja potomaka, molitve i sjećanja, ali i opomena da se zločini nad civilima nikada ne smiju relativizovati niti prepustiti zaboravu.
Osamdeset pet godina kasnije, Zajednice i dalje govore – tiho, ali snažno. Govore o više od tri stotine prekinutih života, o porodicama koje su ostale bez svojih najmilijih i o obavezi živih da znaju šta se dogodilo i da čuvaju istinu o stradanju.
infoprijedor.ba
