Znate li ko je Klepan? To je ime mužjaka rode koji je sa svojom boljom polovinom svio gnijezdo u dvorištu domaćina Dragoje Baltića u Petrovom Gaju. Sa zimovanja iz Afrike u ovo potkozarsko selo dolaze već tri godine. Ovaj put imaju i potomstvo.
– Nije Klepan prvi došao, već njegova žena. I nekih pola godine bila je sama, pa se on priženio. I ja sam mu dao ime. Sad imaju porodicu. Prvo je bilo četvoro ptića, ali jedno nije preživjelo. A, računam da će ovo troje, koje su već poodrasli, za dvije godine doći u gnijezdo. Jer mladi kad se vrate u Afriku da prezime i tamo ostaju godinu dana i kad se vrate dolaze u roditeljsko gnijezdo. A, stari prave novo – priča Brko, kako Dragoju poznaju u okolini.
Kaže da nije bio lijen, pa je pripremio još poneko mjesto za gniježđenje, jer bandera, hvala Bogu ima, pa ako još koja porodica roda hoće slobodno može da se doseli – kaže Baltić.
Ali, nije to jedino zanimljivo kad je Brko u pitanju, jer riječ je strastvenom kolekcionaru starina. Žao je Brki da se neke stvari zaborave i da se ne zna čemu su služile, pa je stvorio ličnu malu muzejsku kolekciju, punu starin alata i predmeta. Kovački mijeh, bradvini, tesle, testere, prakljače, grebeni, kanždije, sedla, dio je to bogate Brkine zbirke. A, neki predmeti imaju i novu namjenu, pa je tako lampione sa stare parne lokomotive pretvorio u elektične lampe.
Sve je još uvijek funkcionalno, a što je bilo oštećeno Dragoja je popravljao i sačuvao od zaborava. Tako da je sam napravio i veći dio stare zaprege koju je restaurirao i koja sad zauzima centralno mjesto u njegovom dvorištu.
Hobi mu je i numizmatika. Kako kaže, počelo je slučajno, jer je kao vozač proputovao dosta svijeta pa se neka sića uvijek vukla po džepovima.
Dragoja Baltić
– Vozio sam po cijelom svijetu. Iran, Irak, Libija, nema gdje nisam bio i u to vrijeme nije bilo kreditniti kartica i čekova. Sve se plaćalo u kešu, pa je uvijek ostajala poneka sitna para. I ostavljao sam ih sa strane, neka ih. Ne smetaju. Tako da sam, kad sam pravio kuću, napravio i mjesto za tu kolekciju. Imam novčiće iz 46 država – priča Brko.
Dodaje da ima i dosta duplikata, pa je rad da se mijenja ili da ih pokloni nekom ko se bavi ovim hobijem.
Najneobičniji je arapski srebreni novčić iz sedamnaestog vijeka, koji je slučajno pronašao jedan Dragojin komšija dok je orao njivu. ipak, centralno mjesto u zbirci zauzima orden Dragojinog oca, kojim je kao partizanski borac nagraden za hrabrost.
A, tu je i nešto po čemu je Dragoja nadaleko čuven, patent doktora Milera iz Ciriha, koji pokazuje tačne vremenske prilike. Ne bi to bilo ništa neobično da nije riječ o skromnoj grančici bijelog bora.
– To je jedna obična grana, pričvršćena na tablu od pleksiglasa na kojoj su iscrtani podioci. I garantujem da sto posto funkcioniše. Još nije omanulo. Ne može pokazati kakvo će vrijeme biti u narednih mjeces dana, ali za dva-tri dana uvijek pokaže tačno – kaže Brko i dodaje da bi volio negdje naći bijeli bor kako bi i sam pokušao napraviti ovaj instument.
Na kraju Brko u šali kaže da oko cijele njegove kolekcije više posla ima njegova žena, koja sve to mora da čisti. Ali za očekivati je da kolekcija bude još bogatija.
