Kada nije uspio pronaći posao u struci medicinsko-laboratorijskog inženjera, tridesetdvogodišnji Nemanja Mijić iz Novog Grada pribjegao je hobiju iz srednjoškolskih dana. Tada je, bez velikih planova, povremeno izrađivao noževe – danas je to njegova profesija, prepoznata daleko izvan granica Bosne i Hercegovine.
– Ozbiljno sam počeo prije nekih tri do četiri godine. Isprva je to bio hobi i manji izvor prihoda tokom studija. Nakon fakulteta i pripravničkog staža, nisam uspio naći stalno zaposlenje u struci, pa sam odlučio pokušati s ovim. Već nakon prvih pokušaja vidio sam da imam potencijala, nastavio raditi i sada mi je to stalno zanimanje – priča Nemanja.
U njegovoj porodici, objašnjava, oduvijek je postojao dodir s obradom metala i drveta. Pradjed je bio vrsni majstor kovačkog zanata, a dio vještine prenio je na druge članove porodice.
– Niko nije radio baš ovo što ja radim, ali vjerujem da je genetika umješala svoje prste i pomogla da se ta iskra prenese i na mene – uvjeren je Mijić.
Izrada noža za njega je pažljivo isplaniran proces – od dogovora s mušterijom o dizajnu, materijalu i eventualnim gravurama, preko grubog oblikovanja čelika, poliranja, termičke obrade, do izrade i oblikovanja rukohvata, pravljanje futrole, oštrenja i to je to, nož je spreman za isporuku.
Najjednostavniji modeli nastaju za tri dana, dok složeniji, s gravurama i rukohvatima od više vrsta materijala, zahtijevaju i desetak dana rada.
– Svaki nož je priča za sebe. Trodimenzionalne gravure mnoge oduševljavaju i po njima su moji radovi prepoznatljivi, ali ima i onih koji vole klasiku. Trudim se održati ravnotežu – kaže Nemanja, dodajući da su njegovi noževi našli put do kolekcionara u cijeloj BiH, regiji, pa čak su neki stigli i do Amerike i Filipina.
Prve godine, dok je pandemija zaustavila većinu svakodnevnih aktivnosti, izradio je oko 70 noževa. Od tad pa do danas ih je, kaže, napravio oko 300. Naručuju ih lovci, kolege s posla, prijatelji, žene koje žele iznenaditi muževe ili braću, a često i kao pokloni za posebne prilike – svadbe, kumstva, penzije. Posebno ga dirnu porudžbine s emotivnom pričom.
– Jedan čovjek donio mi je staru turpiju svog djeda kovača. Htio je da od nje napravim nož koji će mu ostati kao uspomena na djeda. Drugi je tražio nož za orezivanje voća, treći za čišćenje papaka kod ovaca, iako ga možda nikad neće koristiti – ali htio ga je imati – priča nam Nemanja.
Svoje radove Nemanja potpisuje pod imenom Svarug Handmade Knives. Naziv dolazi iz slavenske mitologije – Svarog je vrhovno božanstvo neba.
– Nož je jedan od najstarijih alata koje je čovjek napravio, pa sam spojio tu simboliku starog zanata i mitologije – objašnjava Nemanja.
Do sada je svoje noževe izlagao na manjim sajmovima u Novom Gradu, Gradišci i Sarajevu, a uskoro bi mogao nastupiti i na međunarodnom sajmu u Mostaru. Cijena jednog komada kreće se između 400 i 600 maraka, zavisno od složenosti izrade.
– To je opet dugotrajan proces prije svega, zahtjeva puno rada, truda i bez neke lažne skromnosti i znanja i iskustva. Sve su to unikati i to je nešto što bukvalno može da traje generacijama. Naravno, nije isto praviti ovakve unikatne noževe i praviti recimo hljeb u pekari, jer to je nešto što treba svakodnevno jednostavno neka ljudska potreba a ovo što ja radim je čist luksus u suštini – pojašnajva Mijić.
Iako je kovačnica njegovo glavno radno mjesto, Nemanja slobodno vrijeme provodi u prirodi gdje planinari i trči.
U avgustu prošle godine popeo se na Grosglokner, najviši vrh Austrije (3.798 mnv), a rekreativnim trčanjem bavi se već pet godina. U njegovoj priči ima i zanatske preciznosti, i porodične tradicije, i hrabrosti da se izabere put koji možda nije bio prvi plan, ali jeste postao životni poziv. I dok iskre frcaju iz kovačnice, svaka nova oštrica nosi dio njega – dio priče koja je, poput njegovih noževa, jedinstvena i stvorena da traje.
D.Stojnić/infoprijedor.ba
