Razija (85) i Nail (88) Ćanić, mještani Urija, dijele 65 godina skladnog braka. Sretni su, oslonjeni jedno na drugo, zadovoljni zbog činjenice da su sve stekli svojim radom i da su im život obogatili dvije kćerke i sin, te njihove porodice u kojim su stekli petoro unučadi i dva praunučeta.
Ne bi ništa mijenjali, kažu za naš portal, sretni zbog posjete tokom koje nam radosno pokazuju porodične albume, isječke iz novina, baštu i cvjetnjak u kojem je Razija svojom rukom uzgojila više od 50 ruža i ko zna koliko drugog cvijeća…
– Evo vidiš ovo smo nas dvoje na početku braka. On je bio dobar s mojim bratom, pa je tako i mene upoznao i udvarao mi se. A ja, šta da ti kažem, bila sam lijepa… Kad sam se udala te 54. na 55. godinu i kad smo došli u Lukovicu, a tu smo prvo stanovali, govorilo se da ljepša mlada nije došla u ovo naselje – s osmijehom priča Razija.
Tragovi ljepote i danas su vidljivi na licu 85-godišnjakinje koja se može pohvaliti i sjajnim zdravljem.
– Ni jednu tabletu ne uzimam. Ne treba mi. Naila muči malo šećer i malo pritisak, ali je generalno i on dobro – priča nam Razija kojoj ni duplo mlađe ne mogu politi na ruke.
S lakoćom se popne ljestvama do krošnje drveta kako bi ga „podšišala“, bašta i cvjetnjak su joj pod špagu, a ručak na stolu do u minut.
– Juče sam posložila 25 zvrkova bureka. Ništa mi nije teško. Tako je uvijek bilo. Jedno vrijeme u kući nas je bilo sedmoro, moj Nail radio prvu smjenu, a ja išla u drugu, ali Nail nikad nije došao s posla a da ga na stolu nije dočekao ručak – priča nam Razija dok Nail mirno i s poštovanjem potvrđuje njenu priču.
Ne krije da mu se Razija nakon što je iz Novog Sada stigao u Prijedor, kao svršeni majstor stolar, jako dopala, toliko da joj je nedugo nakon poznanstva obećao donijeti prsten. I zamolio je, kako kaže, da to nikom ne govori.
– Ponesem prsten i uđem u njenu kuću, a ona puna. Odala se moja Razija. Šta ću, nije mi bilo lako, ali prsten sam joj dao i nedugo potom je oženio – priča Nail koji se rijetko razdvaja od svoje Razije.
Zajedno se mogu i danas vidjeti u gradu, ranije dok nije bilo korone na nekoj od ljetnih manifestacija…
Slična priča i u kući i u kutku u dvorištu gdje se počesto, uz kafu, sjete nekih lijepih trenutaka, neke dobre godine kao one 68. koju Nail pamti jer je tad, na prvom izboru za najboljeg sportistu Potkozarja, kao kuglaš bio je među deset najboljih…
– Kad se čovjek slaže, kad je to međusobno razumijevanje, kad su ljudi vrijedni, zadovoljni onim što su zajedno napravili i stekli onda i ljubav dolazi i ne prolazi – poručuju onima koji ulaze u brak. I da ne odustaju jedni od drugih, jer ni Nail ni Razija, a bilo je i teških trenutaka, na to nikad nisu ni pomislili.
