Na adresu redakcije Infoprijedor.ba stiglo je pismo naše čitateljke Aleksandre Knežević koja otvoreno iznosi lične dileme vezane za najnoviju odluku republičkog i kriznog Štaba Grada Prijedora u vezi obaveznog nošenja zaštitne maske na otvorenom. Aleksandrino otvoreno pismo naslovljeno na adrese nadležnih Štabova, uz uvažavanje i drugačijih stavova ali i postojećih odluka vezanih za postojeću epidemiološku situaciju, prenosimo u cjelosti.
“Obraćam Vam se sa velikim uvažavanjem i sa velikim problemom koje imam u vezi sa najnovijom odlukom o nošenju maski na otvorenom.
Prvo da naglasim da ja nemam nikakav problem odnosno prigovor oko nošenja maski u zatvorenom ili čak i na otvorenom gdje su neke gužve i nemoguće je održati fizičku distancu u svakom momentu. Isto tako želim da navedem da sam svjesno i savjesno biće kako za sebe lično tako čak i u većoj mjeri za druge jer sam mišljenja da sebi može raditi šta ko želi kao pojedinac ali zato drugima niko nema pravo ni da utiče a kamoli direktno ugrozi osnovna ljudska prava ili u konkretnom slučaju zdravlje i život.
Tu dolazimo do toga da sam ja mišljenja (a i to je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na slobodu mišljenja) da ove maske mogu samo više da naštete ljudima i njihovom zdravlju nego što će realno da spriječe širenje bilo kojeg pa i ovog virusa. Stoga ovo i pišem…jer ne želim da stojim po strani dok se sprovodi nešto što je nehumano, mučenje i ponižavanje. Izvinite ali ja to tako doživljavam – kao napad na ličnost svakog pojedinca ili je to samo potreba da se malo popuni budžet pa preko čijih leđa nego narodnih kao i uvijek.
Naime, dolazi zimski period u kojem svakako imuni sistem samo slabi sve do proljeća usljed nedovoljnog boravka vani na zraku i nedostatka sunca gdje smo stoga svakako podložniji virusima i uopšteno smo lošijeg zdravlja u tim zimskim mjesecima. Ja, konkretno, radim u trgovini svaki dan po 7-8 sati gdje uredno nosim masku po propisima i to od samog početka pandemije što nimalo nije lako jer se fizički radi i te kako. Nosim, dakle, masku i na otvorenom gdje je više ljudi i u redovima vani i čak sam je nosila i VANI i kada to nije bilo obavezno, Ono što nikako ne mogu da podnesem i prihvatim ni fizički ni psihički ni zdrvstveno je nošenje maski na otvorenom kad šetam sama ili sa 1-3 osobe s kojima inače imam redovne socijalne i fizičke kontakte gdje jedino imam priliku da dišem kako treba i da primim dovoljnu količinu kiseonika ionako uskraćenim dužim boravkom vani usljed hladnijeg vremena ili kada vozim bicikl sama ili sa 1-2 osobe negdje u prirodi.
Vjerujem da ste toliko upućeni i informisani da vidite javno mišljenje po ovom pitanju i o konstantnom negodovanju Vaših građana/Vašeg stanovništva/Vaših glasača o ovom pitanju i koje je skoro potpuno kao i moje, pa Vas molim da malo „doradite“ te Vaše odredbe, uredbe ili kako ih već nazivate. Konkretno ja kao neko ko nosi naočale ne može nositi i masku i naočale u isto vrijeme posebno po hladnom vremenu jer sam ja onda totalni „slijepac“ ili ću to postati do proljeća skidajući konstantno naočale da bih nosila masku. Pored naočala imam i hronični problem sa disanjem usljed bronhitisa i alergija. Tako da se pitam ko to može da se usudi da meni ili bilo kojem pojedincu „udari“ zabranu na disanje – KOJIM PRAVOM?
S poštovanjem i u nadi da ću kao građanin/stanovnik/državljanin/glasač dobiti odgovor nadležnog organa.
S poštovanjem, Alexandra Knežević
