U vremenu kada se mnogi često mjere slavom i moći, devetnaestogodišnji Srđan Dragić iz Prijedora pokazuje da su najveći među nama oni koji, i kada im je najteže, biraju da pomognu drugima. Srđan od svoje sedme godine živi sa distrofijom mišića i prikovan je za invalidska kolica. Ipak, njegova svakodnevna borba nikada ga nije spriječila da misli i na druge. Sa majkom Suzanom i mlađim bratom Stefanom živi jako skromno, ali dostojanstveno, u prijedorskom naselju Kokin Grad gdje su komšije i prijatelji odavno naučili koliko topline i dobrote nosi ovaj mladić.
Priča koja je ganula mnoge počela je prije dvije godine, na tradicionalnom Svetosavskom balu u hotelu Prijedor. Te večeri, Arjana Tomić je kupovinom krofne pronašla dukat. Umjesto da ga zadrži, odlučila je da ga pokloni upravo Srđanu. Od tada, taj dukat je za njega bio nešto više od zlata – simbol dobrote i podrške koju je osjetio od ljudi oko sebe. Čuvao ga je, kako kaže, “za ne daj Bože”. A onda je stigla vijest koja mu nije dala mira. Na društvenim mrežama naišao je na apel za pomoć Tamari Došen, međunarodnoj fudbalskoj sudiji koja se suočava sa teškom bolešću. Iako je lično ne poznaje, Srđan je osjetio da mora reagovati.
– Iako sam i sam u stanju potrebe i u dugoj borbi sa bolešću, odlučio sam da i ja nekome pomognem. Rekao sam majci da želim da se dukat proda i da se sav novac uplati na račun Tamare Došen – priča nam Srđan, skromno, gotovo tiho.
Majka Suzana nije imala dilemu. Dukat je odnijela u zlataru, gdje je prodat za 650 maraka. Cijeli iznos uplaćen je za Tamarino liječenje, baš kako je Srđan poželio.
Ovaj mladić je učenik četvrtog razreda Elektrotehničke škole i, kako majka ističe, nikada nije bio sam u svojoj borbi.
– Svi su tu uz njega. Sve ove četiri godine drugari su uz njega. Svaki rođendan mu prirede iznenađenje, svakodnevno se čuju, dolaze po njega, odvezu ga na kafu, druže se. Pokrenuli su i humanitarnu akciju da mu kupe prevozno sredstvo – i uspjeli su – kaže Suzana sa ponosom.
Za 19. rođendan, zahvaljujući članstvu u Udruženju distrofičara od 2017. godine, Srđan je dobio kombi sa rampom, što mu je značajno olakšalo kretanje i svakodnevni život. Ta podrška, ističe majka, daje mu snagu da nastavi dalje, da se školuje, sanja i planira budućnost. U svijetu prepunom buke, Srđanov gest odjeknuo je snažnije od bilo kakve velike riječi. Mladić koji i sam vodi tešku životnu bitku odlučio je da svoj “crni fond” pokloni nekome kome je pomoć hitno potrebna. To je lekcija o humanosti koju bi mnogi stariji mogli da nauče od njega. Jer istinski heroji ne nose plašt. Oni nose veliko srce.
infoprijedor.ba
