Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju mladog Svetog Nikolu, dan kada su, u 11. vijeku, mošti najčešće slavljenog i omiljenog svetitelja u našem narodu prenijete iz Likije u Bari. Slave ga mnoga mjesta i porodice kao „malu slavu“, zavetinu ili preslavu.

Današnji praznik spomen je na prenos moštiju Svetog Nikole iz Mire, drevnog grada u antičkoj Likiji, u Bari, gdje i danas počivaju.

Prilikom prenosa svetih moštiju, desila su se mnoga čudesa, koja se, kažu, i danas dešavaju, pa se vjernici širom svijeta mole ovom svetitelju kada se nađu u nevolji ili bolesti.

Smatran svecem još za života, skroman i čestit, Sveti Nikola pomagao je siromašnima, krišom čineći dobročinstva.

Smatra se zaštitnikom djece, učenih ljudi, trgovaca, mornara, putnika…

Srbi ovog sveca najviše proslavljaju na Nikoljdan, 19. decembra po novom kalendaru, u znak sjećanja na svetiteljevu smrt 343. godine.

Oni koji slave Nikoljadan, prenos moštiju obilježavaju kao preslavu, i obrnuto.

Zbog najčešće lijepog vremena na današnji dan, praznik se u narodu naziva i letni Sveti Nikola, ponegdje Nikolaja i Nikolice.

Na ovaj dan, prema tradiciji, nikako ne valja prati veš, čistiti kuću i raditi bilo kakve kućne poslove.

U nekim krajevima održao se i običaj darivanja dece na današnji praznik jer je Sveti Nikola i njihov zaštitnik. Zato, ako su vam mališani bili dobri, obradujte ih nekom sitnicom – njih ćete obradovati, vama će biti lijepo, a i narod kaže – valja se.