INTERESANTNA REFLEKSIJA

0

Kada umrete, ne brinite za svoje tijelo…

Vaši bližnji će učiniti sve što je potrebno, prema svojim mogućnostima…

Skinuće vam odjeću,
opraće vas,
obući će vas.
Odvešće vas iz kuće, odnijeti na novu adresu.

Mnogi će doći na vašu sahranu da vas pozdrave. Neki će otkazati obaveze, pa čak i propustiti odlazak na posao, samo da bi došli na vašu sahranu.

Vaše stvari, ono što niste voleli da pozajmljujete, biće prodate, poklonjene ili spaljene…

Vaši ključevi i alat,
vaše knjige i ploče,
vaše cipele i odjeća…

I budite sigurni da svijet neće stati i plakati za vama. Ekonomija će se nastaviti. Na vašem poslu bićete zamjenjeni. Neko sa istim ili boljim vještinama će zauzeti vaše mjesto. Vaša imovina će otići vašim nasljednicima…

I ne sumnjajte da neće nastaviti da vas citiraju, da vas osuđuju, preispituju vas i kritikuju, zbog malih, a i velikih stvari, koje ste uradili u životu.

Ljudi koji su vas poznavali samo po liku, iz viđenja, reći će: „Jadan čovek!“

Iskreni prijatelji će plakati nekoliko sati, ili nekoliko dana, ali onda će se opet smijati i veseliti.

Vaši ljubimci će se navići na novog vlasnika.

Vaše fotografije će, neko vreme, biti okačene na zidu ili stajati na nekom dijelu nameštaja, u nekoj vitrini, a zatim će biti ostavljene na dno ladice.

Neko drugi će sjediti na vašem kauču i jesti za vašim stolom.

Duboki bol u vašem domu trajaće nedelju-dvije, možda jedan mjesec ili dva, godinu-dvije… A onda će vas staviti na spisak uspomena i vaša priča biće gotova.

Završena među ljudima, ovde završena, završena u ovom svijetu…

Ali vaša nova priča će početi u vašoj novoj stvarnosti… u vašem životu poslije smrti.

U vaš novi život nećete moći da ponesete stvari koje ste imali ovde, jer vašim odlaskom, one će izgubiti vrednost koje su imale…

Tijelo i ljepota…
Prezime, status, funkcije i titule…
Žiro-računi, krediti, automobili, kuće…
Hobiji, diplome, trofeji, medalje…
Prijatelji i posjećena mjesta…
Supružnik i porodica…

U novom životu će vam trebati samo duh. I vrednosti koje ste ovde nakupili biće jedina sreća na koju ćete moći da računate. Ta sreća je jedina stvar koju ćete uzimati i stvarati dokle god ste ovde, za poslije. Ako ste živjeli životom punim ljubavi prema drugima i u miru sa drugima, stvorili ste svoje duhovno bogatstvo. Anonimno.

Zato, pokušajte da živite ispunjeno i budite srećni dok ste ovde, jer kako reče Franjo Asiški: „Odavde nećete ponijeti ono što posjedujete. Ponijećete samo ono što ste dali.“

Nepoznat autor

“KO ŽELI NOVČANICU OD 100 DOLARA”? PROČITAJTE OVAJ TEKST

0

Poznati psiholog otvorio je svoj psihološki seminar, uzevši novčanicu od 100 dolara. U sali je bilo oko 200 ljudi. Psiholog je pokazao na novčanicu i upitao ko je želi. Svi su, kao jedan tim, podigli ruke.”Prije nego bilo kome od vas poklonim ovu novčanicu , učinit ću nešto sa njom”, nastavio je psiholog.Onda je izgužvao i pitao želi li je sada još neko ? Svi su ponovo podigli ruke.”Učinit ću sada nešto drugo”, rekao je psiholog. Tada je novčanicu onako izgužvanu bacio na pod i obrisao o nju cipele. „Kome sad ​​od vas treba ovako izgužvana i prljava?“ I svi su ponovo podigli ruke.”Dragi prijatelji”, rekao je psiholog, “upravo ste dobili vrijednu vizuelnu lekciju. Uprkos svemu što sam uradio sa ovom novčanicom , svi ste je htjeli dobiti, jer ona ipak nije izgubila cijenu. Još uvijek imam novčanicu od 100 dolara. Evo. u životu se često dešava, da se nađemo bačeni sa sedla, zgaženi, prljavi, ležeći na podu, do kraja ….U takvim situacijama osjećamo se bezvrijednima.

Šta god da nam se dogodi, šta god da utiče na nas u životu, nikada nećemo izgubiti svoju vrijednost.Bilo da ste prljavi ili čisti, gore ili dolje, uvijek ćete biti vrijedni onima koji vas iskreno vole. “

Neki bi mogli raspravljati o tome, šta je to i kako upoređenje novca sa čovjekom : Poenta nije poređenje ljudi s novcem kao takvim, ali istinska vrijednost nas za neke ljude u našim životima … Jer ponekad, se dešava, čak i ako smo “zlatni,čisti i sveti”, mi nismo za neke vrijedni, makar se prepolovili … pa je ova priča važna za mnoge… Ko te iskreno voli,voljece te u svakom izdanju, pogaženog,prljavog,izmučenog… Ko te nevoli,možes biti svetac pa te voljeti neče…

Šta se desilo s ljudima?

0

U jednoj seoskoj školi učiteljica je upitala jednog učenika: “Na koliko grupa se dijele živa bića? Učenik je samouvjereno odgovorio: “U četiri grupe učiteljice.” Učiteljica je zastala na trenutak pa mu reče, “Mislim da griješiš, ali nabroji da čujemo.” Učenik je bez razmišljanja počeo da nabraja. “Biljke, životinje, ljudi i djeca.”

“Zar djeca nisu ljudi?” upita učiteljica. “U pravu ste učiteljice, dijele se na tri grupe.” zaključio je učenik. “Odlično, nabroji ih opet da svi čujemo.”rekla je učiteljica. “Biljke, životinje i djeca.” odgovori učenik. “Hm, a šta se desilo s ljudima?” upita učiteljica. Učenik je na momenat zastao kao da duboko razmišlja pa odgovori. “Učiteljice, ljudi čija su srca puna ljubavi i ljubaznosti ostali su u grupi djece, dok su se ostali podijelili u grupe biljaka i životinja.”

Priča o ukradenom satu i mudrom profesoru

0

Starac sedi u parku, prilazi mu mladić koji ga upita:
“Da li me se sjećate?”
“Ne” krako mu odgovori starac. Tada mu mladić reče da mu je bio učenik, a učitelj upita:
„Šta radiš, čime se baviš u životu?“
Mladić odgovara:
„Pa, postao sam učitelj.“
“Ah, divno, poput mene?” reče starac.
“Pa da. U stvari, postao sam učitelj jer ste me inspirisali da budem poput Vas.“
Starac, radoznalo upita mladića kada i kako je odlučio da postane učitelj. Na to mu ovaj ispriča sledeću priču:
„Jednog dana je u školu došao moj drug sa lijepim novim satom, mnogo mi se svidio i ukrao sam ga”, reče mladić i nastavi:
“Ubrzo nakon toga, on je primjetio da mu je sat nestao i odmah Vam se požalio.”
Vi ste došli ​​u učionicu i rekli:
“Vašem drugu je danas ukraden sat u školi. Ko god da ga je ukrao, ​​molim da ga vrati.”
“Nisam ga vratio jer nisam želeo. Tada ste zatvorili vrata i rekli da ustanemo i da ćete nas pretražiti, jedno po jedno dok sat ne bude pronađen.
Ali, rekli ste nam da zatvorimo oči, jer biste tražili njegov sat samo ako bismo svi imali zatvorene oči.
Tako smo i učinili, i išli ste od učenika do učenika, od džepa do džepa, a kad ste prepipali moj džep, našli ste sat i uzeli ga.
Nastavili ste pretraživati i ostale džepove iako ste našli sat. Kada ste završili, rekli ste da ste našli sat i da možemo da otvorimo oči.
Ništa niste rekli i nikada niste spomenuli tu epizodu. Nikada niste rekli ko je ukrao sat. Tog dana ste zauvek spasili moje dostojanstvo. Bio je to najsramniji dan u mom životu.
Na taj dan kada je moje dostojanstvo spašeno odlučio sam da ne postanem lopov, loša osoba. Nikada ništa niste rekli, niti me izgrdili, ili odveli u stranu da biste mi očitali lekciju, ali jasno sam primio vašu poruku.
Zahvaljujući Vama razumio sam šta pravi vaspitač treba da radi. Da li se sjećate tog događaja, profesore?”
A profesor reče:
“Sjećam se situacije, ukradenog sata, koji sam tražio u džepovima svih učenika, ali se ne sjećam Vas, jer sam i ja zatvarao oči dok sam ga tražio”
Ovo je suština pedagoškog rada – ako nekoga morate poniziti da biste ga naučili, vi onda ne znate kako da predajete.

Kontrola bijesa

0

Bio jednom jedan dječak koji je imao lošu narav. Da bi mu pomogao, otac mu je dao vreću punu eksera, rekavši neka svaki put kad osjeti navalu srdžbe, ili kad izgubi kontrolu nad sobom, zabije po jedan ekser u ogradu ispred kuće.

Prvog dana dječak je zabio 40 eksera u ogradu. Sljedećih nekoliko mjeseci on je učio kontrolirati svoj bijes, i broj zabijenih eksera se smanjivao.
Vremenom je otkrio da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati eksere u ogradu. Došlo je vrijeme kada je tokom cijelog dana nije zabio ni jedan jedini ekser u ogradu.

Kada je to rekao svom ocu, on mu je dao drugi zadatak: svakoga dana tokom kojeg uspije kontrolirati svoje ponašanje… neka iz ograde iščupa po jedan ekser.

Vrijeme je prolazilo i jednoga dana dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve eksere. Otac je tada uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je:

“Dobro što si to učinio, sine moj, ali pogledaj… sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ustrijeliti rječju i povući riječ, povrijediti ga gestom i požaliti, ali poslije toga … ma koliko govorio da ti je žao … rane ostaju.”

Prijedor
overcast clouds
20.8 ° C
20.8 °
20.8 °
71 %
0.9kmh
100 %
čet
21 °
pet
23 °
sub
25 °
ned
21 °
pon
23 °