U organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, danas je u mjesnoj zajednici Gornji Jelovac – zaseok Macure “Dan sjećanja na djecu ubijenu tokom genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH (1941 – 1945).
Obraćanju zvanica prethodili su parastos i polaganje vijenaca i cvijeća na spomenik žrtvama ustaškog terora u Macurama.
Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor izjavio je da je mnogima u bivšoj Jugoslaviji odgovaralo da se ćuti o zločinu nad srpskom djecom u NDH-a, ali da ove generacije žele da se o tome govori.
Javor je naglasio da se dugo godina nakon Drugog svjetskog rata u mjestu Macure kod Prijedora nije čuo plač djeteta jer ustaše iz NDH nisu bili ljudi nego monstrumi koji nisu birali vrijeme, mjesto, ni način da ubijaju srpsko stanovništvo.
Na obilježavanju Dana sjećanja na djecu ubijenu tokom genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH od 1941. do 1945. godine, Javor je rekao da se u bivšoj državi o ovom zločinu nije mnogo pričalo i da je mnogima odgovaralo da se o tome ćuti.
Javor je napomenuo da su ovdje ugašena mnoga ognjišta, uništene mnoge porodice, ali da se ne smije dozvoliti da Srba nestane.
– Zato mi prisutni i te kako o tome ne želimo da ćutimo, želimo da se o ovome čuje. Usvajaju se razne rezolucije i usvajaju ih upravo oni koji su u Drugom svjetskom ratu činili najveće zločine – rekao je Javor obraćajući se okupljenima.
On je naglasio da su Srbi preživjeli mnoge nedaće i da je obaveza prisjećati se ovog gnusnog zločina.
– Vidite kako pokušavaju da degradiraju naše institucije. Moramo da budemo složni. Srpsko jedinstvo nas je sačuvalo kroz istoriju. To je jedino što nas može sačuvati i u budućnosti – istakao je Javor.
On je rekao da mir, suživot, maksimalno uvažavanje, poštovanje jednih i drugih, svih konstitutivnih naroda, svih nacionalnih manjina, nemaju alternativu.
– Želimo da živimo zajedno, u slozi. Ali, moraju da znaju da ne damo svoju istoriju. Moramo da učimo naše potomke, naše buduće generacije, da znaju i da pamte našu tešku istoriju, naše žrtve – zaključio je Javor.
Istoričar Vedrana Adamović istakla je da je jedna od najsurovijih genocidih aktivnosti u NDH bilo postupanje prema djeci s Kozare.
Ona je podsjetila da su u NDH 12. jula 1942. godine, odlukom Ante Pavelića, otvorena tri posebna logora za partizansku djecu – Gornja Rijeka kod Križevaca, Jastrebarsko i Sisak.
Adamovićeva je, obraćajući se okupljenima u Macurama kod Prijedora na obilježavanju Dana sjećanja na djecu ubijenu tokom genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH od 1941. do 1945. godine, rekla da je samo kroz Sisak prošlo 6.693 djece, od kojih je za četiri mjeseca umrlo 1.631, najčešće sa brojem oko vrata.
– Odvajanje od majki, najsurovije kazne i zlostavljanja, izglednjivanja, premlaćivanja, epidemije zaraznih bolesti, dijelom i namjerno izazvane gušenjem, ciklonom, sve to učinilo je da su djeca masovno umirala – podsjetila je Adamovićeva u istorijskom času. Ona je ocijenila da je potpuno utemeljena inicijativa Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova da se od jula 2021. godine ovaj dan obilježava upravo u Macurama.
– Zarobljeni između zločina i ćutanja, na ovom mjestu kao da se nalazimo u obruču sjećanja. Koliko god željeli da opišemo strahote koje su doživjeli naši preci, koliko god istražujemo, popisujemo, tragamo, kao druga generacija potomaka imamo jednu posebnu misiju, a to je da trajemo i ne zaboravimo – poručila je Adamovićeva.
Ona je podsjetila na to da je od ukupnog broja poginulih boraca na memorijalnom zidu pored spomenika na Mrakovici skoro 96 odsto Srba, a da je prema zvaničnim podacima u 12 sabirnih koncentracionih logora za vrijeme ofanzive internirano 68.600 Kozarčana, od kojih 23.858 djece.
Adamovićeva je rekla da se broj stradalih nikada neće tačno saznati jer nisu adekvatno popisani nakon Drugog svjetskog rata.
Ona je istakla da veoma upečatljiv opis pokolja pruža svjedočanstvo Miloša Kneževića iz Gornjeg Jelovca, dječaka, zauvijek odvojenog od najmilijih.
– Od nekud kroz maglu, iz daljine, dopirao je do nas prigušen majčin jauk, vrisak. Udarci, jauci, padanja i krkljanja žrtava. Brat Đuro se najviše čuo. Nosio je sestru Kosu na rukama, izgleda branio i zaklanjao svojim tijelom, dok nije bio savladan i oboren na zemlju. Mrtvi padaju po meni. Na meni, pored mene, leže moj najmiliji zagrljeni kao nekada na slamarici u zajedničkom krevetu u našoj toploj kući. Bio sam pri svijesti, čuo šta ustaše razgovaraju. Negdje duboko u meni grijala me prijatna nada da ću ostati živ. Boli su žrtve bajenetima i gvozdenim vilama. Pucali nisu – navodi Adamovićeva dijelove njegovog svjedočenja.
Na kraju je dodala da i riječi predanog i istrajnog Dragoja Lukića, najvećeg istraživača kada je u pitanju stradanje djece sa Kozare, a i samog logoraša dječijeg logora u NDH.
– Pokušao sam da otrgnem od zaborava te najstrašnije osvete, dio naše istorije. Drugih namjera nisam imao – citirala je Adamovićeva.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je na obilježavanju dana sjećanja na djecu ubijenu u NDH da je pogubna politika bratstva i jedinstva dovela do dodatnog stradanja srpskog naroda.
Dodik je u Macurama kod Prijedora ukazao na potrebu da se nikad ne zaboravi stradanje djece na ovim prostorima, navodeći da se postavlja pitanje kako je moguće da je srpski narod opstao.
Upitao je i šta su Srbima učinili da se 50 godina ne sjećaju, da puste da grobovi zarastu u korov, da se ne govori o srpskom stradanju, patnji, i to samo zato što to nije bilo korektno prema onima koji su učinili ta zlodjela, pobili srpski narod, djecu.
Dodik je istakao da na mnogim mjestima nije bilo ni porodica niti majki da oplakuju svoju ubijenu djecu.
– Mi Srbi smo ušli u tu priču o komunističkom uređenju i što je pomalo začuđujuće i možda najgore prihvatili da to uređenje i te vrijednosti komunizma upražnjavamo kao svoje, odričući se nacionalnoga i svega onoga što je vezano za naše stradanje – rekao je Dodik u obraćanju.
On je dodao da je to i dovelo do raspada Jugoslavije i da narodi koji su bili na strani okupatora opet iskoriste priliku za dodatnu satanizaciju srpskog naroda.
– Onima kojima je srpski narod naivno vjerujući davao slobodu, okrenuli su se protiv srpskog naroda i ta satanizacija traje i danas – naglasio je Dodik.
Dodik je istakao da je veoma važna odluka Vlade Republike Srpske da se obilježava ovaj dan, navodeći kako nema kozaračkog, potkozarskog, ljevčanskog sela da nije izgubilo pola svog stanovništva.
Ali, naglasio je, Srbi se uvijek obraduju kada prođe vrijeme zla, ne bave se time, već krenu u novi život.
Prema podacima resornog ministarstva, najmanje 74.642 srpska djeteta u dobi do 14 godina umorena su ili ubijena u NDH, a u zaseoku Macure je tokom njemačko-ustaške ofanzive na Kozaru u ljeto 1942. godine ubijeno 312 Srba iz više potkozarskih sela, među kojima je bilo 75 djece do 14 godina.
Ovaj datum je krajem 2020. godine uvršten u kalendar događaja od republičkog značaja i od 2021. obilježava se u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.
prijedorgrad.org
