Gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor izjavio je danas da je 30. maj jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Prijedora jer je to dan kada je grad napadnut i odbranjen, a da se danas na fin, miran, dostojanstven način šalje poruka da se istina o tome treba znati ne samo u Republici Srpskoj i BiH, već i šire.
On je naveo da čitav svijet treba da zna šta se zapravo dešavalo na današnji dana 1992. godine.
– Izgubili smo živote naših sugrađana. Njih 15 je položilo svoje živote u temelje Republike Srpske, 26 ih je ranjeno. Zasigurno, jedan težak period kojeg se sjećamo i sa gorčinom i sa tugom, ali isto tako sa velikim ponosom – rekao je Javor novinarima u Prijedoru gdje se danas obilježava 33 godine odbrane grada od napada muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija.
On je izrazio ponos na sve hrabre junake koji su taj dan odbranili svoje kuće, ognjišta, domove, koji ne smiju biti zaboravljeni i kojima se duguje zahvalnost.
– Želimo da ovaj defile, koji smo pripremili upravo u čast svim hrabrim junacima koji su odbranili grad Prijedor, na jedan fin, miran, dostojanstven način poštalje poruku da smo itekako raspoloženi ovdje u gradu na Sani za suživot, za mir, uvažavanje, toleranciju svakoga, ali jednostavno da poštujemo svoje – poručio je Javor.
Slavko Bera kao pripadnik rezervnog sastava policije tog je jutra ranjen u noge na punktu kod Jugobanke.
– Pucalo se i ja sam primijetio da nešto nije u redu. Izađem vani, kišica počela da pada, nešto je bilo pola pet, a oko 15 do 5, kad sam pošao ovim momcima da javim da se pripreme, jer pojačava se pucnjava, onda sam osjetio udarac u desnu nogu. Ja sam pao kao da mi je noge odsjeklo, kraj one žardinjere, u neku vodu. Poslije sam odvezen u bolnicu i sanirana je rana – prisjeća se Bera.
On se i danas pita da li smo morali da izgubimo ljude da nam izginu i da bude toliko ranjeno.
– Nismo se pripremili, iako smo vidjeli da od toga mira i suživota nema ništa. Žao mi je svih ovih poginulih, žao mi je invalida, ja i sada osjećam posljedice i volio bih da se čuvamo i da radimo, da se razvijamo, ako ne budemo ekonomski jaki, badava nam je sva politika – rekao je Bera.
Nadi Žujić na današnji dan poginuo je suprug Boško u 53. godini. To se desilo oko pet u zoru kada je iz Gašića naselja gdje je dežurao krenuo ka podvožnjaku gdje je bilo pucnjave. Prevezli su ga u bolnicu gdje je nakon par sati preminuo, pošto je dobio tri metka u stomak.
– Nakon 55 dana se desio drugi slučaj. Na Kurevu mi je poginuo sin od 20 godina, Ispod lijevog oka je zadobio metak i na mjestu je ostao mrtav. Zvao se Borislav. Ja ne znam uopšte kako sam preživjela, verujte. Svaki dan sam išla na groblje, ja i mati i moja ujna. Kad mi se rodila unuka, onda mi je bilo lakše, od starijeg sina. I sad, hvala Bogu, imam još praunuku. I to me malo tješi – govori Nada.
Prethodili su služenje parastosa u Crkvi Svete Trojice i polaganje vijenaca i prisluženje svijeća u zgradi PU Prijedor i na spomenike “Za krst časni” i “Kameni cvijet”, a uslijedio je defile ulicama grada koji je okupio nekoliko stotina građana.
Na današnji dan 1992. godine u odbrani od napada muslimanskih i hrvatskih paravojnih formacija poginulo je 15, a ranjeno 26 pripadnika vojske i policije Republike Srpske.
U maju 1942. godine Prijedor je bio prva oslobođena teritorija u porobljenoj Evropi.
prijedorgrad.org
