Srpska književnost ostala je bez jednog od svojih najautentičnijih pjesničkih glasova. U 73. godini preminuo je književnik i pjesnik Boro Kapetanović, autor čije je stvaralaštvo decenijama bilo duboko vezano za zavičaj, Sanu, ljude i život Krajine.
Kapetanović je rođen 1953. godine u Gornjem Sokolovu, na području današnje opštine Ribnik. Osnovnu školu završio je u Sanskom Mostu, a srednju trgovačku školu u Prijedoru. Od 1972. godine djelovao je kao slobodni umjetnik, objavljujući u dnevnoj, omladinskoj, studentskoj, revijalnoj i književnoj štampi.
Poseban trag ostavio je upravo kroz stihove posvećene zavičaju i Krajini. Njegova kultna pjesma „Daleko je Sana river“ postala je prepoznatljiv dio njegovog pjesničkog opusa, ali i svojevrsni zapis jednog prostora, vremena i ljudi kojima se neprestano vraćao u svom stvaralaštvu.
Tokom rata u BiH bio je pripadnik Vojske Republike Srpske. U Sanskom Mostu živio je do 10. oktobra 1995. godine, kada je izbjegao u Banjaluku.
Za svoj književni rad dobio je brojna priznanja, među kojima su nagrade „Mladost Sutjeske“, „Goranovo proljeće“, „Mak Dizdar“ i „Pečat varoši sremskokarlovačke“, kao i više priznanja institucija Republike Srpske.
Posebno priznanje stiglo je u septembru 2025. godine, kada mu je na „Književnim susretima na Kozari“ uručena nagrada za životno djelo „Skender Kulenović – Književni vijenac Kozare“.
I kada su godine već ostavile svoj trag, Kapetanović nije prestajao da piše. Među njegovim novijim knjigama su „Zrno na grozdu“ iz 2024. godine, te „Kidajmo odavde, amigo“ i „Omorina nad kaldrmama“, objavljene 2025. godine.
Njegov književni put trajao je više od četiri decenije, a iza njega ostaju knjige, stihovi i riječi u kojima su sačuvani ljudi, pejzaži i sjećanja jednog kraja.
Povodom smrti Bore Kapetanovića telegram saučešća uputio je predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić, ističući da je njegovim odlaskom Republika Srpska ostala bez izuzetnog stvaraoca čija je riječ ostavila „dubok i neizbrisiv trag u našoj savremenoj književnosti i kulturi“.
Otišao je pjesnik, ali nije otišao njegov zavičaj iz njegovih stihova. Sana, Krajina, njeni ljudi i putevi ostaju tamo gdje ih je Kapetanović najduže čuvao – u svojim knjigama i pjesmama. A dok se budu čitali njegovi stihovi, živjeće i glas pjesnika koji je znao da od zavičaja napravi književnost, a od sjećanja – trajanje.
infoprijedor.ba
