Juče nas je u 75. godini, nakon duže bolesti, napustio Slavko Gavranović, jedan od onih Prijedorčana čija će ličnost i duh ostati duboko urezani u sjećanjima svih koji su ga poznavali. Slavko je volio reći za sebe da je „mrtvac na godišnjem odmoru“, što je na jedinstven način odražavalo njegov britki humor i specifičan pogled na život.

Slavko je samouki poliglota. Mogao je da se sporazumije na desetak jezika, dok je pet govorio tečno. Njegova strast prema jezicima išla je ruku pod ruku s njegovom ljubavlju prema književnosti. Kao ulični prodavač knjiga, djelovao je decenijama u Banjaluci, Prijedoru i Novom Gradu, gdje je okupljao ljubitelje pisane riječi. Posjedovao je fenomenalnu foto-memoriju te je mogao citirati čitave stranice bez greške.

Njemačke križaljke rješavao je bolje od samih Nijemaca, često osvajajući nagrade za svoje znanje i pronicljivost. Njegova „katedra“ ispred Filozofskog fakulteta u Banjaluci bila je mjesto gdje se znanje nesebično dijelilo – često je i profesorima držao “predavanja”, uvijek spreman da izazove uobičajene postulate.

Poznat po britkom jeziku i ljubavi prema svom narodu, Slavko je znao reći: „Meni se sve može dovesti u pitanje osim srpskog roda, porijekla i majke!“ Njegova mudrost i pronicljivost činili su ga posebnim, a prijatelji će ga pamtiti po toplini i duhovitosti.

Njegova omiljena knjiga bila je Vojnici Salamine Havijera Serkasa. Toliko ju je volio da je izrazio želju da ga prati na vječni počinak, kao simbol njegovog trajnog saveza s književnošću i kulturom.

Sahrana Slavka Gavranovića održaće se u petak, 10. januara 2025. godine, tačno u podne na gradskom groblju Pašinac u Prijedoru. Iza njega su ostali sin Miloš i sestre Slavica i Milena. Odlaskom Slavka, Prijedor je izgubio jednog od svojih tihih, ali neprocjenjivo značajnih ljudi.

Neka mu je vječna slava i hvala.