Dok sadašnji maturanti s uzbuđenjem planiraju svoju budućnost i prave prve korake u život odraslih, ispred Elektrotehničke škole u Prijedoru juče vladala je sasvim posebna atmosfera. Srdačni zagrljaji, radosni pogledi, rukovanja i poneko iznenađenje obilježili su okupljanje nekadašnjih srednjoškolaca – Elektrogeneracije koja je školu pohađala od 1971. do 1975. godine. Povod – zlatni jubilej, 50 godina mature. Na proslavu ovog izuzetnog jubileja, koju su započeli okupljanjem ispred školske zgrade, stiglo je oko 30 bivših učenika iz različitih krajeva – Srbije, Hrvatske, Austrije, i naravno iz naše zemlje. Među njima i tri profesora, koji su s posebnim emocijama stali uz nekadašnje đake, evocirajući uspomene iz učionica i školskih hodnika.
GENERACIJA ZA PAMĆENJE
Profesor Božo Kovačević, jedan od trojice profesora koji su prisustvovali proslavi, s ponosom je govorio o svojim bivšim učenicima.
– Ovo je zlatna generacija. Imao sam sreću da predajem izuzetno darovitim i disciplinovanim đacima. Među njima se posebno izdvajao Dragoja Mijić – nevjerovatan talenat, vrijedan, posvećen. Imao sam veliko povjerenje da će daleko dogurati, i nisam se prevario – rekao je Kovačević, sjetno dodajući da su te generacije 70-tih godina bile puno bolje nego ove današnjedanašnje jer se tada učilo s više poštovanja i volje.
Dragoja Mijić, nekadašnji učenik, a kasnije i direktor Elektrotehničke škole, podsjeća da su temelji njegove karijere upravo tu, u Prijedoru.
– Završio sam arhitekturu u Sarajevu, magistrirao 1989. u Zagrebu. Radio sam 25 godina u firmi Elker, a potom sam 16 godina bio profesor u školi. I da, jedno vrijeme sam obavljao i funkciju direktora. Bilo je to jedno bogato i sadržajno profesionalno putovanje – rekao je Mijić.
LJUBAV IZ ŠKOLSKIH KLUPA
Na pitanje da li su se tokom školovanja rađale i ljubavi koje su nadživjele srednjoškolske dane, Mijić potvrđuje s osmijehom:
– Bilo je toga, iako rijetko koja veza se završila brakom. Ipak, sjećam se Milana Kneževića i Agnese Crnalić – njihova ljubav je opstala, uprkos vremenu i razdaljinama. Priču o toj mladalačkoj ljubavi nastavila je i sama Agnesa Knežević, prisjećajući se kako je bilo teško upisati se kao djevojka u školu rezervisanu gotovo isključivo za momke.
– Tada su roditelji rijetko dopuštali kćerkama da idu u tehničke škole, ali ja sam bila uporna. Elektrotehnika me baš zanimala. Bilo nas je malo djevojaka, a još manje veza. Milana sam bolje upoznala tek u trećem razredu, i tada smo se počeli više družiti. Ljubav se razvila tek nakon što se Milan vratio iz vojske. Vjenčali smo se 1982. godine i proveli smo divne godine zajedno, sve do njegove prerane smrti 2003. – ispričala je Agnesa, ne skrivajući emocije.
DAN ZA PAMĆENJE
Nakon okupljanja ispred škole i fotografisanja za uspomenu, slavlje je nastavljeno u jednom od prijedorskih restorana, uz muziku, smijeh i sjećanja na davne školske dane. Bilo je to podsjećanje na vrijeme kada su se stvarala prva prijateljstva, prve ideje i prvi snovi. Zlatna generacija Elektrotehničke škole još jednom je pokazala da veze stvorene u mladosti ne blijede, već s godinama postaju još dragocjenije. Jer ono što ostaje, uz znanje i karijeru, jeste prijateljstvo koje traje – i pedeset godina kasnije.
D.Stojnić/infoprijedor.ba
