Iza malog štanda, između ključara i apoteke, kod „plavog“ solitera, može se svakog dana vidjeti penzioner Petar Vujanović (84) iz Prijedora. Za sebe kaže da je starinski krojač koji se tim zanatom bavi evo već 62 godine. Nekad je šio odijela, mantile, sve po mjeri, a danas pravi kape. Njegove, a na štandu nema kakvih sve nema, počev od običnih, pa šešira, šubara, do uvijek popularnih „lenjinovki“ imaju čak i garanciju.
– Na obične kape dajem pet godina garancije, na „lenjinovke“ i deset“. To je sve izrađeno od kvalitetnih materijala, fino rukom ušiveno od pravog majstora, pa ako paziš zaista može toliko biti. Znam ljude kojim sam kapu prodao prije nekoliko godina. I danas im je kao nova – priča Petar koji voli kad neko svrati do njegovog štanda.
Uobičajena pitanja koliko koja kapa košta, pa malo razgovora pravi su melem za dušu Petru koji od smrti supruge živi sam.
– Ovaj štand me i drži. Volim izaći među ljude, malo popričati s nekim od rijetkih koji zastanu i pitaju za kapu. Važno mi je da se interesuju, mada su ruku na srce i takvi rijetki. Da je samo dva odsto mušterija od broja kapa koje sad imam, ja ne bi znao šta ću od posla, i od para. Ovako, to je sad samo izlazak zbog družena, jer mjesečno ako prodam jednu kapu, mogu biti zadovoljan – kaže Petar.
Nekad je naravno to bilo drugačije, a kapa ili šešir stvar prestiža. Nije svako ni mogao šiti kape i šešire već samo najiskusniji majstori. Nekad ih je u Prijedoru bilo troje, a sad je ostao samo Petar.
Petar Vujanović, majstor za kape, šubare, šešire…
– Nekad sam kao krojač radio u „Pobjedi“, pa u „Borcu“, bio predavač u školi učenika u privredi. Danas za ovo zanimanje jednostavno nema interesa – priča Petar koji je ovaj zanat svojevremeno pokušao prenijeti na vlastitu djecu, dvije kćerke, ali i komšijsku, brata i sestru.
Nažalost potrajalo je kratko, svega nekoliko časova, a sam priznaje da je svog posljednjeg učenika obučio daleke 1973. godine.
– I od tad nikog – kaže Petar koji istinski žali što ovaj prelijepi i nekad cijenjeni zanat od njega niko neće naslijediti.
I dok posljednji prijedorski majstor za kape i šešire svaki dan uporno i strpljivo čeka neku od svojih mušterija svratite malo do njegovog štanda. Čisto da popričate. Biće mu drago, a zadovoljstvo može biti i obostrano, jer nema svaki grad u okolini poput Prijedora svog pravog starinskog krojača i majstora za kape.
