Ako Vam neko spontano predloži da bi vikend trebalo iskoristi da skoknete do Bosanske Krupe, njenih ada, da tamo vidite Unu u punoj ljepoti, a potom da obiđete i izvor čuvene Krušnice koji je na oko šest kilometara od gradića nemojte puno razmišljati. Učinite to, jer to je i preporuka turističke patrole Info Prijedora.
Šta u Bosanskoj Krupi vrijedi vidjeti?
Naravno Stari Grad, do kojeg se penje solidno uređenom kamenom stazom i s dobrom kondicijom.
Pogled odozgo je prelijep i vrijedi truda, mada bi unutrašnjost trebalo bar pokositi. No, klupa za odmor ne manjka. Ima ih nekoliko i na našu žalost samo jedna koja je bila u hladu i uvijek zauzeta. U neposrednoj blizini Starog grada, kad se spustite niz čaršiju u kojoj se pred jednim kafićem opušteno pušila nargila, pa dalje preko sjajno očuvanog drvenog mosta put vas vodi do atrakcije od još šest drvenih mostova preko Une koji u nizu povezuju riječna ostrva.
Izgleda zaista fascinantno. Mjesta za odmor koliko želite, uz samu rijeku čije su obale poput oplate ukroćene drvetom. Tu je i mnogo kafića, ugodnih mjesta za odmor uz samu Unu, dječija i lijepo uređena igrališta, klupe na svaka tri metra i tabla na kojoj je neko šeretski napisao; ovdje korone nema, ima Karlovačko, Tuborg, Preminger, Heineken… i nevjerovatno čista i bistra rijeka koja mami.
Budite oprezni, jer je ova ljepotica prilično hladna i mada su se neki hrabriji kupali idealna je za umiti se i skvasiti noge. Pohvala opštinskim vlastima koji su sačuvali ljepotu rijeke, ostrva i cijeli prostor prilagodili idealnom izletištu na koje valja doći i iz daljine i uživati.
Po volji i cijeli dan, jer sadržaja ne manjka…
U centru Bosanske Krupe je još jedan turistički biser. Tri bogomolje jedna do druge, redom katolička, pa na suprotnoj strani pravoslavna crkva i onda između nih dvije džamija.
Svaka na tom neobičnom trgu, u krugu od samo stotinjak metara ima svoje mjesto i ni jedna drugoj, odnosno trećoj ne smeta. Lijepo za vidjeti i budi nadu da može i ovako.
A rijeka Krušnica i njen izvor, pod Grmečom, su opet priča za sebe.
Rijeka je cijelom dužim nevjerovatno bistra, smaragdno zelena u čijem se toku kao u ogledalu oslikava šuma na pristupačnim obalama. Od izvora, rijeka koja je navodno dobila ime po kruhu se može piti i sa svojih desetak stepeni još je hladnija od Une u koju se ulijeva.
U izvorište su svojvremen ulazili i ronioci. Jedna dvorana duga je preko 120 metara, a onda ih je otkriveno još nekoliko, zahvljujući ekipama iz Francuske i Poljske. Tako se došlo da zaključka da je u tom dijelu Grmeč smješten na velikom jezeru. U jednoj od tih dvorana ronioci su izmjerili 127 metara dubine, ali dalje nisu mogli, mada se pretpostavlja da je na tom mjestu dubina i do 300 metara.
U rijeci ima lipljana, pastrmke, moderan je sportki ribolov, a karaketristična je i po čovječijoj ribici koja je u bistroj i čistoj vodi našla utočište. Turisti nam pričaju da je prije rata ovdje bio restoran, no sad ga nema, ali zato ima dosta onih koje mami ova nedirnuta ljepota. Mi smo imali sreće, jer smo nedaleko od izvorišta sreli grupu Prijedorčana, radnika „Konzuma“. Došli su na jednodnevni izlet i zaista su uživali. A neka svoga i u gori vuka jer su i našu ekipu počastili sokom i pivom, najboljom baklavom i medenom tortom.
I da ne zaboravimo Krušnica se može gledati i iz lađe. Plovi rijekom oko 75 minuta i onim koji lađare na ovom mjestu pruža zaista nevjerovatan doživljaj. A po povratku u Prijedor, negdje na potezu prema Novom Gradu obavezno svratite na ćepave. U neki od restorana koji su se ugnijezdili uz samu obalu i iznad rijeke. Hladovina, dobar roštilj i vrlo pristojne cijene. Treba li nam više?
