Poslije više od pola vijeka, književnik Nenad Grujičić je došao u svoj Prijedor – ne samo kao gost, već kao autor knjige koja u sebi čuva tragove zavičaja, Kozare, Potkozarja i ljudi među kojima je odrastao. U okviru 54. Književnih susreta na Kozari, u Galeriji „Sreten Stojanović“ u Prijedoru večeras je promovisana njegova knjiga „Pokrivanje kuće“, objavljena u okviru izdavačke djelatnosti Književnih susreta na Kozari i edicije „Ovjenčani“.
Knjigu je priredila profesor doktor Slađana Milenković, koja je iz bogatog stvaralačkog opusa Nenada Grujičića napravila izbor koji, kako je ocijenjeno, snažno svjedoči o njegovoj vezanosti za zavičaj, ali i o širini njegovog književnog izraza.
Za Grujičića, dolazak u Prijedor ima posebno emotivnu težinu. Kaže da je svjestan rijetkosti trenutka u kojem se pred zavičajem pojavljuje knjiga koja sabira različite slojeve njegovog višedecenijskog stvaralaštva.
– Mi smo svi prolazna i smrtna bića. Međutim, postoji projekat, svjetlost i zrak koji osmisle tu prolaznost i kroz izvjesni talenat omoguće stvaralački put nekom čovjeku, nekom biću. To se meni dogodilo. Evo, nešto više od pola vijeka poslije, dolazim u svoj Prijedor. Ja sam Prijedorčanin i prisustvujem događaju koji je, realno govoreći, veoma rijedak. Ja sam toga potpuno svjestan i u tome pronalazim jedan višak stvaralačke sreće koji se zove objavljivanje knjige izabranih pjesama i drugih žanrova u ediciji „Ovjenčani“ Književnih susreta na Kozari. Prijedor je našao svoje mjesto i u ovoj knjizi. Ugledna dama, profesor doktor Slađana Milenković, napravila je knjigu koja nosi pečat Potkozarja, Kozare i Prijedora, ali i drugih tema i motiva koji se nalaze u mom stvaralačkom opusu. Ja sam malo pripomogao u smislu određivanja nekih naslova i nijansi oko pojedinih pjesama, ali, kada se sve sabere, kako reče urednik ove edicije, ovo je najprijedorskija knjiga u ediciji „Ovjenčani“. To mi imponuje, zato što sam do sada imao osam izbora poezije i različitih vrsta tekstova, a ovaj deveti nosi upravo to obilježje. Tu ćete naći tekst o Sretenu Stojanoviću, ali i tekst o rijeci Gomjenici i otkriti da je tu nekada postojalo oko 15 mlinova, prije nego što je ta fina prirodna riječica postala običan kanal i izgubila dio svoje prirodne ljepote. To je krvudava rijeka Gomjenica, na kojoj sam kao dječak učio plivati. Tu je i ciklus pjesama „Slava zavičaju“, u kojem se nalazi jedna od mojih čuvenih pjesama „Nedjelja“, koja slika odnos majke i oca tokom njegovog odlaska na svadbu da pjeva. Tu je slika krajiške žene i krajiškog muškarca, majke i oca, koji pokušavaju da na jedan fin način pripreme oca da ode uređen na svadbu i pjeva. To su neki detalji koji se mogu opisivati, ali ono što je ključno jeste moj osjećaj da se nalazim u zavičaju, da nosim biljeg ovog kraja i da mi imponuje što sam objavio knjigu u ediciji koja je objavila naše značajne pisce, počev od Branka Ćopića, Dragana Kolundžije, Stevana Raičkovića, Ljubomira Simovića i drugih – rekao je Grujičić.
Knjiga „Pokrivanje kuće“ tako nije samo izbor iz Grujičićevog književnog rada, već svojevrsna mapa njegovog stvaralačkog puta, u kojoj se prepliću poezija, proza, putopisi, eseji, polemike i istraživački rad. Posebno mjesto zauzimaju zavičajni motivi, među kojima su Kozara, Prijedor i ljudi ovog kraja.
Profesor doktor Slađana Milenković istakla je da je Grujičić stvaralac kojeg je teško svesti na samo jednu književnu odrednicu.
– Možemo da kažemo da je on pjesnik razlike, kako ga je definisao jedan drugi profesor, ali svakako je on pjesnik dualiteta, odnosno književni stvaralac dvojnosti. On ima dva zavičaja – Vojvodinu i Prijedor. Jednako dobro piše vezani i slobodni stih, u čemu se zaista veoma dobro okušao i dokazao. Ima nekoliko sonetnih vijenaca i mislim da ih ima najviše u srpskoj književnosti. Svakako je jedno od veoma značajnih imena savremene srpske književnosti, a njegova duhovnost i lirski izraz veoma su upečatljivi i prepoznatljivi. Specifičan je i po satiričnoj noti. Pored ljubavne poezije, mahom zastupljene sonetnim vijencima i sonetima, poznat je i kao polemičar. Rijetko ko ima takav duh i takve polemike koje je vodio čak i sa profesorima univerziteta, prije svega kada je riječ o ojkači. Ne smijemo zaboraviti ni taj njegov aspekt. Iako je prepoznat kao pjesnik, on je i stručnjak i istraživač na terenu. Napisao je knjigu o ojkači i nekoliko naučnih radova, čime je na neki način sačuvao i fiksirao to bogatstvo od zaborava. Pored toga, autor je proze, putopisa, različitih eseja i članaka, a nešto od toga nalazi se i u ovom izboru. Izbor sadrži i njegovu biografiju, koja je narativna, gdje je opisan njegov životni put, njegovo književno stvaralaštvo i razvoj pisca. U izboru je najviše zastupljena poezija, na kojoj je on i najviše prisutan. Na samom kraju knjige nalazi se i hronika Književnih susreta na Kozari. On je dobio nagradu 2005. godine i, evo, nakon toliko godina, izbor je sada pred nama. Na kraju se mogu vidjeti i fotografije sa te dodjele, kao i njegova besjeda sa tadašnjih Književnih susreta – istakla je Milenkovićeva.
A između tih stranica, između stihova, uspomena, polemika i zapisa, ostaje ono najvažnije – zavičaj kao mjesto kojem se čovjek uvijek vraća, makar i kroz knjigu. Grujičić je iz Prijedora otišao prije više od pet decenija, ali ga, kako svjedoči „Pokrivanje kuće“, Prijedor nikada nije napustio. Večerašnja promocija zato je bila više od predstavljanja jedne knjige – bila je susret pisca sa mjestom iz kojeg je potekao i dokaz da vrijeme može odnijeti čovjeka daleko, ali ne može izbrisati trag zavičaja iz njegovog stvaralaštva.
infoprijedor.ba
