Na adresu našeg portala Zoran Radinović, atletičar i trener, uputio je pismo.
Ovim putem želio je da se oprosti od svoje prve sportske ljubavi atletike, posebno naše Prijedorske.
U svojoj dosadašnjoj sportskoj i trenerskoj karijeri, navodi Radinović, “mogao bih se pohvaliti brojnim dobrim rezultatima kao sportista i takmičar tako i kao trener naše prijedorske kraljice sportova”.
O karijeri, koju je započeo 1985. godine u rodnom Prijedoru, Radinović kaže:
“Prvak sam Republike Bosne i Hercegovine 1989. godine i prvi pobjednik prvenstva Republike Srpske i višestruki pobjednik istog, višestruki prvak prijedorskih uličnih trka.
Takođe sam bio u užem izboru za najboljeg sportistu Republike Srpske. Od 1995. član sam AK Crvena Zvezda Beograd. Mogu se pohvaliti kao pobjednik kupa Srbije i član reprezentacije SRJ. Svoju trenersku karijeru započeo sam u AK Crvena Zvezda Beograd, gde sam pored atletičara Zvezde trenirao i kondiciono spremao fudbalere istog kluba. Ujedno završio sam Fakultet fizičke kulture“.
DVIJE DECENIJE TRENER AK PRIJEDOR
“Vrativši se u svoj rodni Prijedor, nastavlja Radinović,nakon nekoliko sezona, tačnije 2004. godine, postajem trener bivšeg mi kluba. Za dve decenije provedene kao trener AK Prijedor više od 10 godina sam trener reprezentacije Bosne i Hercegovine, stvorivši desetine šampiona, reprezentativaca, a prije svega časnih i dobrih građana, kako našeg grada tako i šire.
Među njima su braća Vujić, Janković, Veselinović, Lajić, brat i sestra Trebovac, Gajić, Kragulj, Stegić, Kecman, Romanić, Stojnić, Gvozdenović, Kimani, Cvijić, Udovičić, sestre Dašić, Pjević, Mandić, Krivaja, Ganić, Šatara, Dizdarević, Kapetanović, Rajlić, Ajdarić, braća Radinović, Stojnić, Knežević, Janjanin, Ševo, Krneta, brat i sestra Došen, Kurnoga, sestre Stupar i upokojeni nam Andrej Lukač. Ovo su sve ekipni i pojedinačni prvaci naše zemlje, kao i pobednici Balkana,učesnici evropskih prvenstava. Pored ovih profesionalnih takmičara prošlo je na stotine rekreativaca, školaraca kroz školicu atletike. Napomenuo bih da je svih dvadeset godina klub radio bez članarine i bez ikakvih honorara. Sve je ovo bila jedna velika ljubav prema prijedorskom sportu i atletici. Zahvalio bih se svim prijateljima kluba koji su bili tu u svakom trenutku za klub. Nadam se da je jedna generacija Prijedorčana sklonjena sa ulice i upućena u sport. Doviđenja najboljem klubu od vašeg trenera Zoke“.
