Ekstremne suše sve ozbiljnije ugrožavaju ratarsku proizvodnju na području Prijedora. Kako mnogi poljoprivrednici nemaju uslova za navodnjavanje – što zbog nepristupačnog terena, što zbog nedostatka vode – primorani su na traženje alternativa. Zbog toga klasične usjeve sve češće zamjenjuju kulturama koje lakše podnose sušne periode, poput suncokreta.
– Godine 2023. imali smo svega 1,2 hektara prijavljenih parcela za podsticaj u APIF-u, da bismo ovog proljeća došli do nekih 250 hektara. To jasno pokazuje da je ova kultura sve interesantnija našim poljoprivrednim proizvođačima. Više je razloga za to – jedan od osnovnih je dobra otkupna cijena, na šta se proizvođači sa ekonomske strane prvo oslanjaju. S druge strane, neminovne klimatske promjene dovele su do toga da je soju i kukuruz gotovo nemoguće uzgajati bez navodnjavanja – pojasnio je Duško Komnenović, viši stručni saradnik Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.
Ekspanziju ove uljarice prati i podrška nadležnih – resorno ministarstvo sjetvu suncokreta podstiče sa 500 KM po hektaru. Taj podsticaj, uz potrebe sopstvene farme, bio je motiv i rataru Draganu Babiću iz Rasavaca da na svojim njivama smanji površine pod kukuruzom i okrene se uzgoju suncokreta.
– Suncokret sam uveo upravo zbog informacija da je znatno otporniji na sušu. Ujedno, sami vodimo farmu i proizvodimo hranu, pri čemu godišnje potrošimo između 25 i 30 tona suncokretove sačme. Zbog toga nam je uvođenje ove kulture donijelo višestruke prednosti, a najveća je svakako izdržljivost na sušu u poređenju sa kukuruzom i sojom – kazao je Babić.
Prelazak na ovu kulturu za Dragana je bio jedini logičan izbor, jer borbu sa sušom na staromodniji način nije mogao dobiti. Iako je uložio u opremu za navodnjavanje, teren i priroda diktirali su svoja pravila.
– Kada sam kupovao tifon, razgovarao sam sa ljudima iz drugih krajeva koji vodu crpe iz podzemnih bušotina. Pokušao sam i ja – uradio sam tri bušotine, ali na našem podneblju nema dovoljne količine vode za snabdijevanje tifona. Jedina opcija je rijeka Sana, međutim, zbog rasporeda i strukture parcela nemamo mogućnost da svuda priđemo obali. Zbog toga već tri godine ne koristimo tifon – dodaje Babić.
Ipak, tamo gdje vode ima i gdje priroda to dozvoljava, od navodnjavanja se ne odustaje. Da bi se olakšale skupocjene investicije, poljoprivrednicima je na raspolaganju i značajna podrška resornog ministarstva.
– Što se tiče podrške resornog ministarstva, prije svega treba istaknuti nabavku sistema za navodnjavanje u okviru kapitalnih investicija. Taj podsticaj iznosi 40 odsto za komercijalna, odnosno 20 odsto za nekomercijalna gazdinstva, što je mjera direktno vezana za ublažavanje posljedica suše. Ostali podsticaji su redovni i odnose se na nabavku poljoprivredne mehanizacije i podršku tekućoj proizvodnji – naglasio je Mirko Jokić, rukovodilac Područne jedinice Prijedor Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.
Prilagođavanje klimatskim promjenama više nije stvar izbora, već uslov opstanka na imanjima. Kombinacijom otpornijih kultura i savremenih sistema za navodnjavanje, ratari u našem kraju nastoje obezbijediti stabilne prinose i u najsušnijim godinama.
