U tišini, bez zvona, bez pjesme, bez smijeha – dolazi Veliki petak, dan kada se nebo nad Golgotom spustilo na ljudsku bol i strah. Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra obilježavaju najtužniji dan hrišćanstva – dan kada je Isus Hristos nevino razapet na krstu, podnijevši muku i smrt za spas čovječanstva. Na ovaj dan se ne radi, ne pjeva, ne veseli. U kući se ne loži vatra, ne mijesi se hljeb, vino se ne pije jer je simbol nevino prolivene Hristove krvi. U mnogim domovima ništa se ne jede – poštuje se strogi post, bez ribe, bez ulja, često čak i bez zalogaja. Duša se tihim bolom moli za oprost. U hramovima širom zemlje, popodne se iznosi plaštanica – platno sa prikazom Hristovog polaganja u grob. Položena na posebno ukrašen sto ispred oltara, ova sveta slika postaje mjesto gdje se vjernici klanjaju tišinom, cjelivaju s tugom i vjerom. U nekim krajevima običaj je da se vjernici provuku ispod stola, pomole se i požele nešto lijepo. Vjeruje se da će im ta želja biti uslišena. Na ovaj dan ne uzimaju se igle, eksere, oštri predmeti – da se simbolično ne bi “obnavljale Hristove rane”. Krojači, obućari, zanatlije – svi ostavljaju posao. Jer Veliki petak je Raspeti petak. Dan za tišinu i sabranost. A baš u toj tišini, u nekim domovima nastaje čudo boja. Farbanje vaskršnjih jaja, drevni srpski običaj koji je opstao kroz vjekove. U rano jutro, vrijedna domaćica se prekrsti, pomoli Bogu, pa u vodu za farbanje doda kap osvećene vodice – bogojavljenske ili vaskršnje. Prvo crveno jaje, sačuvano do idućeg Vaskrsa, nosi posebno ime – čuvarkuća. U njemu je, vjeruju ljudi, snaga blagoslova i zaštite doma. Veliki petak, dan bola i nade, podsjeća nas da se najveća svjetlost rađa iz tame. Da nijedna žrtva nije uzaludna. I da se Vaskrs ne može dočekati bez tihe suze za Raspetog.
infoprijedor.ba
