Vladimir Grublješić (92), najpoznatiji i najstariji prijedorski planinar koji i dalje aktivno planinari, nakon punih 60 godina sa svojom družinom posjetio je mjesto mladosti, planinu Srneticu i istoimeno, a bivše željezničko naselje.
Tu je po Vladimirovim riječima, na uzanoj pruzi Prijedor, Sanica, Srnetica, Drvar, Lička Kaldrma koja se odvajala za Jajce i Travnik i u Lašvi imala vezu za Sarajevo, bila i željeznicka stanica sa svim potrebnim postrojenjima.

– Tačno prije šezdeset godina obavljao sam dužnost saobraćajnog kontrolora i nadzor u bezbjednosti saobraćaja, ali i godišnju reviziju rada svih stanica gdje sam organizovao i periodične ispite, odnosno provjeru znanja izvršnog osoblja – priča nam Vladimir.

U emotivnoj priči naglašava i da je Srnetica tad bila lijepo planinsko i željezničko naselje sa svom infrastrukturom jednog gradića. Ne krije i da ga je odavno privlačilo to, da posjeti ovo mjesto. I nakon što se to dogodilo, za tu svečanu priliku obukao je čak svoju staru uniformu Jugoslovenskih željeznica i došao u Srneticu koja je bez pruge od 1972. godine.

– Srnetica je nestala u ruševinama zaraslim u prašumu. Potomci željezničara osnovali su ekološko društvo “Željezničar” i izgradili dom gdje dolaze i obitavaju. Dvije skretničke kućice jedna prema Drvaru, a drugu prema Jajcu članovi tog društva su adaptirali u mini vikendice – priča Vladimir koji je bio jako tužan nakon pogleda na nestali gradić koji je nekad živio 24 časa dnevno.
– Nekad je to bio gradić sa lijepim radničkim naseljima okružen stogodišnjim stablima crnogorice – kaže Vladimir koji je sa svojom družinom po povratku svratio u Sanicu u kojoj su posjetili mezar svog preminulog druga Junuza Karadžića, Prijedorčanina i jednog od direktora prijedorske gimnazije.
Vladimir i Ismet
– Dan lijep i sunčan ali nostalgija preteška – zaključio je nakon ove dugočekane posjete Grublješić.