spot_img
NaslovnicaVijestiDruštvoVješte ruke pletisanke Renate Šikanjić Novaković: DAR NIJE NAŠA ZASLUGA, ALI JESTE...

Vješte ruke pletisanke Renate Šikanjić Novaković: DAR NIJE NAŠA ZASLUGA, ALI JESTE RAD I UPORNOST (FOTO)

„U mojoj porodici gotovo sve žene umiju raditi ručne radove. I ne samo žene, već je bilo i muškaraca koji su imali sklonost ka ovome. Ja sam primjer samouke osobe koja je učila kroz posmatranje. Nisam želјela nikoga pitati, pa sam tako sama učila kroz tuđe radove. To mi je u startu otežalo, jer sam neke stvari naučila pogrešno, umišlјajući kako je baš tako bolјe. Kasnije se pokazalo da je to cijenjeno, jer je drugačije od standarda“, kaže Renata Šikanjić Novaković za „Kozarski vjesnik“.

Renata je naučila plesti veoma rano, već početkom osnovne škole. Heklanje i vez savladala je kasnije. Prvi džemper isplela je sa svega deset godina. Nјeni ručni radovi, halјine, džemperi i šalovi krase ormare i police u mnogim kućama. Oni koji žele nešto posebno da daruju dragim osobama, znaju kome se obratiti za originalan poklon. Zaraditi se može, dodaje, s tim da dosta zavisi i od životnih prohtjeva. Smatra da se može pristojno živjeti od pletenja, kao i od bilo kog drugog zanata tog tipa. Ni danas svoje rukotvorine ne doživlјava kao nešto čime se ozbilјnije bavi.

– To je prosto dio mene i tako se odnosim prema tome. Ništa sem moje upornosti u tome nije moje, ni moja odluka. Što se tiče motiva, umjetnost i priroda su nepresušni izvori. Kako za mene, tako i za potencijalne kupce – ističe naša sugrađanka. Za završetak jednog odjevnog predmeta, treba joj par dana do par sedmica ili mjeseci. Sve zavisi od vrste rada, prediva, veličine predmeta…

Originalne ideje

– Prvi veći odjevni predmet koji sam napravila bio je džemper sa vezenim motivom cvijeta. Cvijet je vezla moja mama, jer ja još uvijek nisam bila vična toj vrsti ručnog rada. Tada sam imala deset godina i taj džemper je još uvijek ‘živ’. Ne sjećam se šta sam prvo prodala. Možda neki džemper. Rad nije teško procijeniti, samo je teško naplatiti u smislu stvarne vrijednosti. Kupac ne vidi koliko tu treba truda, rada, mašte i vještine da se uloži kako bi se sve poklopilo. S druge strane, ni mi ne vidimo da li taj neko ko kupuje vadi zadnje novce, kako bi sebi priuštio ručni rad. Treba imati razumijevanja sa obje strane – navodi Renata.

Pletenje ne doživlјava ni kao neki vid opuštanja, naviku ili način ispunjavanja slobodnog vremena. Ručni rad je za nju nešto što prosto radi uz sve ostale poslove, čim joj se ukaže prilika.

– Ovisnost. Možda bi to bio najbolјi termin za ručni rad, ako mene pitate. Inače kažu da smiruje, u mom slučaju to nije tačno. Gotovo da nema rada koji sam radila, a da u nekom trenutku nismo bili posvađani – dodaje iskreno.

Oni koji prate Renatin profil na društvenim mrežama, primijetili su neobične lokacije na kojima pozira u halјinama i džemperima koje je sama isplela. Neki bi možda odabrali lijep pejzaž kao pozadinu, ali kod nje to nije slučaj.

Patulјak vilenjak

– Često su mi fotografi koji se ozbilјno bave tim poslom skretali pažnju da mi fotografije, blago rečeno, ‘nisu dobre’ po standardima. Naime, to mi je najmrži dio procesa i ja se ne volim fotografisati, a pošto trebam pokazati svoje radove zbog posla, biram lokacije koje se meni sviđaju i gdje se ne osjećam nervozno, što je kod mene čest slučaj kada se trebam fotografisati. Fotografije ne obrađujem i trudim se da budu što realističnije u smislu boje i teksture, jer raduje me činjenica da mi je skoro pa svaka mušterija rekla kako je uživo ručni rad mnogo lјepši nego na fotografiji. To je ono što je meni važno. Fotografiše me suprug, jer je on jedina osoba za koju sam sigurna da je neću ubiti prilikom fotografisanja – ističe u šali.

Do sada je imala tri izložbe, a nakon duže pauze, u planu je još jedna, krajem godine. Svoje umijeće ne namjerava prenositi na kćerku Mihaelu, ukoliko ona sama ne pokaže interesovanje za to.

– Za sada je zanimaju različiti alati i kako da popravi nešto po kući, tako da je ona u pravom smislu riječi tatina ćerka. Skoro sve tetke mi pletu, mama, brat, bake sa obje strane, djed… Dosta članova moje porodice plete, bez obzira na dob i pol – navodi Renata.

Šal s motivima mačke

Zadovolјna je, jer njene radove ne kupuju lјudi koji prate trendove, već oni koji imaju već izgrađen stil i znaju tačno šta vole. Jasno je da ni naša sagovornica tu nema dileme. Po zvanju je profesor srpskog jezika i književnosti, ali time se nije bavila. Na pitanje šta to odlikuje dobru pletilјu, odgovara:

– Presudno je ne biti sujetan, da ako nešto dobiješ, da je to to. Dar je nešto što nije naša zasluga, u bilo kom poslu pa tako i u ovom. Naša zasluga je rad i upornost. Dar se ne može razvijati i ne može čovjek da napreduje u bilo kom poslu ako ne radi i ne uči kroz posao. Takav je slučaj i sa pletenjem. Ja još uvijek učim i toliko ima još tehnika koje nisam savladala na nekom nivou koji smatram da mi je potreban. I druga stvar za koju smatram da je jako važna prilikom izrade ručnih radova jeste urednost. Urednost i dobra tehnika, uz malo kreativnosti, čini čuda – otkriva Renata.

RADIJE ĆE POKLONITI NEGO PRODATI U BESCIJENјE

– Trudim se da korigujem cijenu niže od stvarne vrijednosti, bez da dajem u bescijenje. U skladu s tim, sklonija sam da poklonim nego da nešto prodam ispod svake cijene. Rad nije teško procijeniti, ali je teško naplatiti stvarnu vrijednost – ističe Renata.

Deborah Sovilј/Kozarski

RELATED ARTICLES

Most Popular

Recent Comments