Nisu zavičaj samo kuće, njive i putevi kojima smo nekada prolazili. Zavičaj su ljudi, uspomene, pjesma koja se prenosi s koljena na koljeno i običaji koji nas podsjećaju ko smo i odakle smo. Upravo takav susret sa svojim korijenima proteklog vikenda doživjeli su mještani Jelovca, koji su kod Hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Donjem Jelovcu organizovali „Zavičajni dan Jelovca“.
U organizaciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ i mještana Jelovca, ova sportsko-zabavna i kulturna manifestacija okupila je brojne mještane, njihove goste, ali i one koji su životni put odveo daleko od rodnog kraja.
Dan ispunjen druženjem, sportom, pjesmom i njegovanjem narodnih običaja počeo je sportskim nadmetanjima. U dobrom raspoloženju učesnici su odmjerili snage u skakanju u vreći, povlačenju konopca, fudbalu i stonom tenisu, potvrđujući da ovakva okupljanja nisu samo prilika za takmičenje, već prije svega za susret, razgovor i zajedništvo.
Poseban pečat manifestaciji dao je večernji kulturno-umjetnički program, u kojem su se smjenjivali tradicionalna pjesma, igra i stih. Posjetioci su imali priliku da uživaju u nastupima ojkačkih grupa „Kozara“ i „Srce Knešpolja“, ženskih kulturno-umjetničkih društava „Dubičanke“ i „Knešpolje“, kao i u tradicionalnoj pjesmi „Žubor voda žuborila“, koju je izvela Mirjana Stanojević.
Jelena Vujnović Madžar dodatno je obogatila program recitacijom dvije pjesme, dok je prisustvo parohа knežičkog, protojereja-stavrofora Željka Jevđenića, dalo ovom okupljanju i dodatnu duhovnu dimenziju.
Posebnu pažnju privukla je i etnografska izložba predmeta potkozarskog kraja, kroz koju su posjetioci mogli da zavire u prošlost i prisjete se života svojih predaka. Svaki izloženi predmet tako je postao više od obične uspomene – svjedočanstvo jednog vremena, načina života i vrijednosti koje ne bi smjele biti zaboravljene.
„Zavičajni dan Jelovca“ nastao je po uzoru na slična okupljanja u Sjeverovcima i Urmovcima, koji njeguju svoja tradicionalna prela. Ideja je jednostavna, ali snažna – okupiti ljude oko onoga što ih povezuje, vratiti u zavičaj one koji su otišli i omogućiti da se, makar na jedan dan, ponovo osjeti duh zajedništva kakav je nekada krasio sela Potkozarja.
A upravo u tome i jeste najveća vrijednost ove manifestacije.
Jelovac je pokazao da tradicija nije samo ono što čuvamo u starim predmetima, fotografijama i pričama naših predaka. Tradicija živi onda kada je prenosimo na mlađe, kada zajedno zapjevamo, kada se okupimo oko crkve i svog sela i kada onima koji su otišli poručimo da njihov zavičaj još uvijek ima otvorena vrata.
Jer dok god se u Jelovcu čuju pjesma, ojkača i dječiji smijeh, dok se dijele uspomene i okupljaju ljudi koji svoje korijene nose u srcu – zavičaj neće utihnuti, a tradicija neće biti zaboravljena.
infoprijedor.ba
