Ničiji čovjek, Milan iz Kladova koji je u Prijedor dolazio kako bi vidio sestru i zeta a potom tu nakon njihove smrti i ostao, potucajući se od nemila do nedraga, danas se zahvaljujući dobrim ljudima skrasio u kamp kućici koju su mu kupili dobri ljudi. Čovjek bez dokumenata nema adrese, ali zato ima toplu kućica sa grijanjem koja ne prokišnjava i u odnosu na garažu na Pećanima u kojoj je prije tog stanovao predstavlja krajnji luksuz.
Akciju da Mile dobije krov nad glavom pokrenu je prijedorski humanista Hari Avdagić, predstavnik Slobodnih vozača, ( Free Riders) ? Prijedor. Priča da je Milu slučajno upoznao, jadna i gladna.
– Pa smo Milu uz pomoć mojih prijatelja uz intervenciju Maje Topić koja me kontaktirala u februaru ove godine nahranili u narodnoj kuhinji „Optimista“, kod Zijada Čanića. Tamo smo mu obezbijedili obrok dnevno, kupanje i ostale pogodnosti. No s pojavom korone samo je hrana ostala, Milu sam prije nekoliko dana našao u garaži. Bio je u vrlo teškom stanju – priča Hari.
Kaže i da je nesretni čovjek imao saobraćajku, navodno ga je neka žena udarila vozilom i pobjegla.
– Mislio sam da neće preživjeti. Moralo se brzo reagovati, tako da su u pomoć priskočili moji prijatelji, ljudi koji me prate, skupili smo novac i iz Ključa dovezli kamp kućicu. Siguran sam da je to tek početak ove humane akcije, jer Milanu i dalje treba pomagati. Imao je manji moždani udar, teško priča i potrebna mu je naša pomoć – kaže ovaj humanitarac.
Dodaje da su u kontaktu sa Centrom za socijalni rad i Fondom zdravstvenog osiguranja, ali i s opštinom Kladovo kako bi dobili njegova lična dokumenta.
Hari Avdagić, pokrenuo akciju za pomoć Milanu
– Iskreno se nadam da ćemo taj zahtijevan posao privesti kraju. Ako treba, jer ostalo je nešto novca od akcije, platićemo mu i privatan pregled, mada su ga prije nekoliko dana pregledali medicinari iz Službe hitne pomoći. Bila je i policija i ono što je najvažnije za divno čudo nema lomova a testiran je i na covid. Nažalost dementan je, ponekad se izgubi a to je pretpostavljam posljedica manjeg udara – kaže Avdagić.
Milu posjećuje redovno i presretan je što je uspio da mu pomogne, mada cijelu ovu nesretnu priču s Milom doživljava vrlo emotivno.
– Teško mi to pada, da čovjek tako živi. Zaista mu treba pomoć – kaže potreseno Hari.
Milan u kamp kućicij
A Mile je zahvalan na pomoći, srećan što je dobio „vlastiti krov nad glavom“. Nažalost ostao je bez sestrinog stana, iako je bio jedini nasljednik.
– Ostao sam bez ičega. Bio sam u Puharskoj u jednoj kući, a onda godinu i po u toj garaži. Mnogo mi ovo znači – kaže s teškom mukom Mile zahvalan Hariju i ljudima koji su mu pružili ruku spasa.
U Milinoj kući treba još samo da zasvijetli sjalica. Hari računa da ih ljudi u prijedorskoj Elektrodistribuciji neće odbiti, jer „to su samo dvije žice“.
– Računam na to da će biti razumijevanja, a ako ne, tražićemo drugu soluciju – kaže Hari.
Milanu su pored Harija pomogli Maja Topić, Branka Borić, Ostoja Grublješić, Goran Ilić, dr Mladen Kadić i stomatolog Amir Cerić koji je donirao najviše sredstava za nabavku kamp kućice koja košta 1.300 maraka, te drugi brojni pozanti i nepoznati donatori koji se još uvijek javljaju kako bi pomogli Milanu.
