Prijedorčanin Zoran Petoš (46), projektni koordinator u UG DON, i ove godine bio je dio spektakla – istrčao je svoj peti uzastopni beogradski polumaraton. Na stazi dugoj 21 kilometar i 100 metara, među rekordnih 14.000 učesnika, ovaj entuzijastični rekreativac ostavio je još jedan trag svoje sportske strasti.
– Beogradski maraton je najveći događaj ovakvog tipa na ovim prostorima. Atmosfera je nevjerovatna! Bilo je svježe, duvala je i košava, ali uslovi su bili savršeni za trčanje. Već planiram povratak naredne godine – kaže Petoš s osmijehom.
Beograd i Ljubljana su, prema njegovim riječima, trkački biseri Balkana, ali posebnu emociju veže za slovensku prijestonicu.
– Ljubljana je priča za sebe. Slovenci obožavaju sport, ljudi izlaze iz kuća, lupaju u šerpe, navijaju… Nevjerovatna energija! Ko to nije doživio – mnogo je propustio.
OD „PАТRIЈE“ DO POLUMARATONA Petoš je u svijet trčanja ušao prije desetak godina. Početak, skroman, ali značajan. Sjeća se da je te 2015. godine prvi put trčao mali maraton “Patrija 2015”, od centra Prijedora do spomenika na Patriji u Gornjem Јelovcu u dužini od 16 kilometara. Bila je to njegova prva duža staza koju je istrčao i nakon toga se prijavio na Banjalučki polumaraton i tako je krenulo.
– Tad sam prvi put osjetio čari dužeg trčanja. Ubrzo je uslijedio Banjalučki polumaraton, a onda i trke širom BiH i regije – prisjeća se Zoran. Do sada je istrčao 23 polumaratona, uključujući i Beograd, Ljubljanu, Zagreb, Tuzlu, Sarajevo, Kozarsku Dubicu…
– Zagreb je prošle godine bio novo iskustvo. Lijepa trka, dobra organizacija. Već sam uplatio startninu za ovogodišnji zagrebački polumaraton. A Banjaluka krajem maja? To je tradicija i neka obaveza koju idem svake godine.
STRAST KOJA NOSI Zoran trči iz ljubavi. Iako amater, s ponosom ističe svoj lični rekord, 1 čas i 45 minuta za polumaraton.
– Trčanje me ispunjava. Dok trčim, raščistim misli, padnu mi na pamet nove ideje. I onda taj osjećaj kada prođeš kroz cilj… Adrenalin, sreća, ponos – nemjerljivo!
Petoš ističe da je psihička snaga ključ nakon 18. kilometra.
– Svi mogu da istrče polumaraton, samo jednostavno prije svega moraju da treniraju, da krenu od kilometra-dva pa da podižu ljestvicu, ali svi to mogu u nekom određenom tempu, samo treba jaka volja i psiha. Do nekih 18 kilometara je fizička pripremljenost, a poslije toga je već psihički faktor koji te vodi da izdržiš do kraja – pojašnjava Petoš.
Na kraju, skromno, ali odlučno poručuje: – Mi se ne trkamo s drugima, već sami sa sobom. Pratimo svoj napredak, svoje vrijeme. Dok me noge nose, trčaću. Jer volim biti dio te sportske priče.
D. Stojnić/infoprijedor.ba
