Ovaj dan je poseban i za srpsku istoriju, a za njega se vezuju i mnogi lijepi običaji koji se i danas primenjuju. Vidovdan jedan je od najvećih, i po svetkovanju, izuzetno očuvanim praznicima iz stare narodne vjere.
Kako se i Kosovski boj odigrao na Vidovdan 1389. godine, pa se i kosovski mit, kao najrazgovetniji znak srpske narodne svijesti, razvijao uporedno s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.
Na Vidovdan se ustaje prije zore, prema običaju. Tada pogledate ka Suncu i izgovorite: “Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!”
Takođe, smatra se da ono je veoma bitno ono što toga dana vidite, jer ćete upravo u tim stvarima kasnije imati uspjeha.
Osmotrite kakvo je vrijeme. Ako je vedro sa naznakama da će i ostati vedro, treba iznijeti napolje odjeću i provjetriti je kako bi se napunila dobrom energijom. S druge stane, ukoliko je oblačno, treba prekrstiti oblake da bi kiša koja padne bila dobra za usjeve, prenosi Stil. Danas, kaže narodno predanje, treba započeti nešto od ručnih radova, poput pletenja i vezenja. Prije nego što prionu na posao, žene treba da pokvase oči vodom u kojoj je prethodnu noć provela vidovčica i da kažu: „Vidi, Vido kako pletem“, „Vidi, Vido kako vezem“, „Vidovčice, po bogu sestrice, što očima ja vidjela, to rukama i stvorila“.
Na Vidovdan se, kaže predanje, može vidjeti i budućnost. Toga dana se mnogo gatalo i proricalo. Kao i u nekim drugim prilikama, činile su to najčešće djevojke nadajući se da će videti budućeg izabranika.
Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju.
Vidovdan je praznik starog slovenskog božanstva Vida, zaštitnika vida i iscelitelja bolesti očiju.
