Više od hiljadu kilometara puta, četiri države, bezbroj uspomena i jedan nezaboravan uspon – tako bi se ukratko mogla opisati avantura 46 planinara PSD „Ljubija“ i njihovih prijatelja iz PD „Klekovača“. Cilj je bio uspon na Kajmakčalan, najviši vrh planine Nidže (2.521 m), na granici Sjeverne Makedonije i Grčke. Sve je počelo idejom Bože Grbića, predsjednika PSD “LJubija” koji je nažalost bio spriječen i nije mogao poći na ovo putovanje. Planinari su krenuli iz Prijedora u srijedu uveče, a već narednog jutra planinari su prošli kroz Skadar u Albaniji, obišli Skadar na Bojani, mjesto utkano u legendu o braći Mrnjačevićima, a potom i manastir Svetog Nauma na Ohridskom jezeru. Put ih je dalje odveo u Solun, na Zejtinlik, vojno groblje gdje su se s pijetetom poklonili sjenima stradalih srpskih vojnika u Prvom svjetskom ratu.
Trećeg dana uslijedio je uspon na Kajmakčalan. Planinari iz Prijedora pridružili su se grupi od 50 planinara iz Novog Sada. Nije bilo lako, žuljevi, bol u mišićima, umor, ali, kako kažu, odustajanje nikome nije palo na pamet.
– Kad smo stigli na vrh, pred spomen-kapelu sagrađenu na mjestu najžešćih borbi iz 1916. godine, osjećanja su nas preplavila. Umor je nestao, a u očima su se miješale suze i ponos. Položili smo cvijeće i zapjevali krajišku pjesmu zajedno s članicama grupe ‘Knežpoljke’, koje su inače članice našeg Društva. Naš uspon zalili smo domaćom rakijom travaricom ispod Kozare. Bio je to trenutak koji ćemo pamtiti i nositi u srcu cijelog života – ispričala je Violeta Elenkov, jedna od vođa ove grupe planinara, koja je zajedno sa Suzanom Majkić nosila najveći teret organizacije.
Uspon na Kajmakčalan imao je i simboličnu težinu. Planinari su tako obilježili 109. godišnjicu krvave bitke koja je na tom mjestu vođena u Prvom svjetskom ratu. Nakon obaveznog fotografisanja, planinari su se spustili prema podnožju Kajmakčalana gdje se nalazi banja Pozar Lutra, gdje su planinari u termalnim vodama liječili žuljeve i umorne mišiće, a potom krenuli na dug put kući. Putovanje je podržao sponzor ArcelorMittal, dok su dio sredstava planinari obezbijedili sami.
– Svaki kilometar, svaki žulj i svaka suza vrijedili su ovog doživljaja – dodaje Elenkov.
D.Stojnić/infoprijedor.ba
