U sezoni 2015-2016 Košarkaški klub “Prijedor”, pod dirigentskom palicom Danila Palalića, izborio je plasman u BH elitu. Zbog nedostatka sredstava nisu se takmičili. U sezoni 2022/2023 ponovili su uspjeh.
Završetkom prošle, debitantske sezone i oproštaja KK Prijedor-Spartak od Premijer lige BiH, Palaliću je istekao Ugovor.
Saradnja je tako prestala nakon 13 godina. Kako i zašto?
– Ugovor mi je istekao sa završetkom prošle sezone. Iskreno, nisam osjećao neko povjerenje ni podršku pojedinih ljudi iz Kluba. Vidio sam da su odlučili da idu nekim drugim putem pa sam im samo olakšao posao i sklonio se sam.
Osjećaj u tom momentu? – Bilo je mnogo pomiješanih osjećanja jer sam u klubu proveo 13 godina i prošao dosta i uspona i padova. Dao sam sebe koliko sam mogao i nije mi žao ni jednog trenutka. Klubu sam poželio sve najbolje u budućnosti. Nadao sam se da će im biti bolji i finansijski i organizacijono. Od srca sam im to poželio. I da se već u sezoni 2024-2025. godine vrate u Premijer ligu.
IGRAČKA KARIJERA
Za koje ste klubove nastupali?
– U svojoj bogatoj igračkoj karijeri od 15 godina nastupao sam za “Prijedor”, “Borac”, “Slovan”, “Igokeu”, “Anwil”, “Mladost”, “Mogren” i “Leotar”.
Bilo je i priznanja?
– Za najuspešnijeg igrača Republike Srpske proglašen sam 2005. godine. Na Izboru sportiste grada Prijedora dva puta proglašen sam za trenera godine. U sezoni 2022/2023 i 2023/2024 godine bio sam glavni trener na košarkaškom saboru Srbija – Republika Srpska.
Kao igrač i trener ste se usavršavali. Niste se plašili izazova. Zašto?
– U životu se trudim da budem iskren, korektan i direktan, i tako se postavljam. U današnje vrijeme to i nije baš poželjno jer se onda ne dopadate mnogim.
“PRIVATLUK”
Od avgustu 2024. godine “bacili ste se u privatluk”?
– Od tada radim individualno, grupne i privatne treninge košarkaša na ovoj regiji. Bavim se obučavanjem i usavršavanjem košarkaških elemenata mladih igrača u svrhu poboljšanja njihovih mogućnosti. Pripremam ih za njihov daljni košarkaški put.
Šta je obilježilo Vaših proteklih 10-ak mjeseci?
– Pa sve obične životne aktivnosti, posao, kuća, trening i tako u krug. Slobodno vrijeme koristim da provedem sa porodicom, koliko je to god moguće više.
Bavite se individualnim radom? Kako to izgleda?
– Pa radim dosta. Svaki dan treniramo. Imam dvije grupe igrača, u rasponu od 10 do 17 godina. Obe grupe imaju po tri treninga sedmično za individualni rad. Svi igrači mimo ovih treninga obično treniraju organizovano u klubovima tako da imaju dovoljan fond treninga potreban za napredak. Individualni treninzi traju sat i po, minimalno jedan a maksimalno šest igrača u jednom terminu. Gledam da koristimo svaki minut i nema puno praznog hoda. Zadovoljan sam kako treniraju, trude se što je najvažnije, i lijepo je pratiti svaki napredak. Lijep je osjećaj kada oni sami prepoznaju napredak, ma koliko mali bio. Puno to znači njima, meni kao treneru kao i njihovim roditeljima. To mi čini veliko zadovoljstvo.
Šta je u prioritetu Vaših treninga?
– Što se tiče samih treninga, najčešće je to korekcija određenih košarkaških elemenata, tehnika, šut. Kroz razne vježbe košarkaške prirode dotičemo se i popravljanja ostalih elemenata: brzine, koordinacije pokreta, snage, eksplozivnosti i fleksibilnosti.
Da li pratite košarkaška dešavanja u regionu?
– Pratim skoro sve u vezi košarke, od NBA do Druge lige Republike Srpske, koliko mi vrijeme dozvoli. To je nešto što volim i što me zanima.
Kakvi su uslovi bavljenja sporta u našem gradu?
– Iskreno, jako loši! To je generalno ogroman problem. Sportska dvorana Mladost je u solidnom ali daleko od nekog reprezentativnog stanja. Puno je klubova, malo termina. Jutarnji termini su zauzeti zbog časova fizičke kulture. Školske sale su male, neuslovne za kolektivne treninge. Vanjski tereni jako loši, havarisani tako da je to nešto čime bi se trebali ljudi pozabaviti ako žele bolje rezultate u budućnosti.
lma li i možda i dobrih primjera?
– Rijedak pozitivan primjer možda je Košarkaši klub “Hanters” koji je osposobio salu Celpaka i pokušavaju napraviti solidne uslove za klince. Imaju neke ideje ali potrebno je da se više čelnih ljudi uključi da bi se popravio utisak, i da bi se mogli zvati gradom koji iskreno mari za sport.
Šta reći o planovima za budućnost?
– Ovde gdje mi živimo se ne prave dugoročni planovi, samo kratkoročni. Samo da zdravlje dobro služi i čovjek se može izboriti sa svim nedaćama. Treba imati vjeru, motivaciju da iznova gradite nešto što ste sebi zacrtali. Najvažnija stvar je disciplina da svaki dan imate neki svoju rutinu i da danas budete malo bolji nego juče. Izazov je da svaki dan bude takmičenje sa samim sobom, a ne sa konkurencijom. Mislim da se jedino tako napreduje.
Poruka za mlade?
– Da budu svoji! Da se trude da svaki dan urade dobro djelo. Makar nahranite psa lutalicu ili pomozite nekom kom je pomoć potrebna. Budite dobra djeca, slušajte roditelje, budite dobri drugari i bićete sutra dobri ljudi. Budite otvoreni, kreativni, i mislite svojom glavom.
Milan Bogun/infoprijedor.ba
