12 C
Prijedor
Četvrtak, 1 Oktobra, 2020

Banja “Mlječanica” uskoro u novom ruhu (video)

0

Specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Mlječanica“ kod Kozarske Dubice uskoro bi trebala da dobije novo ruho. Riječ je o višemilionskoj investiciji koju će finansirati Vlada RS-a a biće izgrađen savremeni zdravstveno turistički velnes kompleks. Iz vlastitih sredstava bolnice biće rekonstruisani postojeći objekti. Kako će izgledati novi kompleks i šta će sve sadržavati pogledajte u video prilogu…

Čarolija etno sela „Stanišići“ (foto i video)

0

Turistička patrola Infoprijedora za ovaj vikend predlaže vam posjetu etno selu „Stanišić“ koje se nalazi na izlazu iz Bijeljine, na trećem kilometru prema Pavlovićevom mostu. Etno selo „Stanišići“ osnovano je 2003. godine, zahvaljujući inspiraciji Borisa Stanišića. 

Više od nekoliko godina putovao je srpskim selima centralne Bosne u potrazi za starim kućama i predmetima koji bi sačuvali predstavu o vremenu i kulturi življenja s kraja 19. i početka 20. vijeka. Rezultat je autentično planinsko selo usred semberske ravnice.

Onog trenutka kada kročite na ovo posebno mjesto zaboravićete svakodnevne brige, jer za njih ovdje, u najvećem etno selu na Balkanu, jednostavno nema vremena.

Ovdje ćete odmariti oči i dušu, uz jezera, mlinove, potoke, uživaćete u tradicionalnom restoranu koji je izgrađen od originalnih istorijskih građevina koje su na ovu lokaciju prevezene iz svih dijelova Bosne.

Tu su i bungalovi, hotel Pirg, hotel Ras te spa i wellness centar Leonida. Smještajni kapaciteti podsjećaju na srednjovjekovni dvorac, ali zato u unutrašnjosti imaju sve potrebno za savršen odmor od izvornog namještaja, moderno opremljenih kupaonica, klima-uređaja, TV-a i besplatnog WiFI.

Spoj starina i savremenog kao prilika za sjajan odmor nudi beskrajno opuštanje u spa centru s vanjskim bazenom, hidromasažnom kadom, saunom i fitness-centrom. Da sve bude vjernije u mašini koja vas vraća u prošlost su i konobari obučeni u tradicionalne nošnje, a na trpezi su osim tradicionalne domaće i međunarodna kuhinja.

I za kraj poslastica, u sklopu sela je i muzej koji nas postavkom upoznaje sa životom Bosne, unazad stotinu godina. Kako sve to izgleda pogledajte u videu koji je samo za vas snimila turistička patrola Infoprijedora.. a ovdje možete pogledati albumu fotografija… Uživajte.

Japodski otoci, mjesto na kojem se vile igraju (foto i video)

0

U mjestu Račić, nedaleko od Bihaća, između dva Nacionalna parka „Une“ i “Plitvičkih jezera” ugnijezdili su se pravi dragulji prirode „Japodski otoci“. Ima ih pet i povezani su drvenim mostićima preko čarobne rijeke Une koja se ovdje, dok plovite čamcem ili istražujete uz obalu  može piti iz ruke koliko je čista i bistra.

Ono što nas je prijatno iznenadilo je da se ulaz u raj ne naplaćuje, za razliku od sličnih i mora se priznati manje lijepih mjesta, koja smo obišli u proteklih dva mjeseca. Dakle, preko drvenog mostića do čarolije koja je uz veliku ljubav prije svega prema prirodi, na šta upozoravaju i brojne drvene table na ulazu ali i u unutrašnjosti područja, nastajala oko 20-tak godina.

I ne samo da je opstala, nego je svoje mjesto dobila na listi hit evropskih destinacija. U pravom malom bumu koji je nakratko zaustavila korona. No, biće te priče još, jer kad upoznate mladog vlasnika „Japodskih otoka“ Armina Amidžića, momka starog tek 33 godine koji Unu očito voli od pelena, jer tako je naučio od oca Huseina, onda vam je sve jasno. Nasmijan, srdačan, pun planova za budućnost, priča nam da je prva sezona, ona u raftingu zvanično ovdje počela 2008. godine.

– Radili smo samo zatvorene grupe, a u jednom trenutku priča je postala veća od nas. I otvorili smo se za dnevne posjete. Tada smo se i razdvojili u dvije firme, jednu koja radi aktivni turizam, rafting i slično i drugu koja radi ugostiteljstvo, kamp i smještaj, to su Japodski otoci. Faktički, kako smo krenuli s tom pričom Japodi su otišli šire prema javnosti, a najviše kada sam digao dron i ugledao da tih pet otoka čine srce – priča nam Armin.

Kaže da imaju kućicu na drvetu na koju su jako ponosni, luksuzne glamping kućice, kamp i odnedavno i hotelski smještaj s 20-tak kreveta, ali i apartmane, vikendice… Za svakog po želji i izboru. Armin kaže, mada na Japodima, provodi sve svoje slobodno vrijeme, da ovo nije posao, već stil života.

– Sve se radi iz ljubavi, a novac je nekako nus pojava. Reinvestira se kako bi se opstalo tokom cijele godine, jer dosta naših uposlenika nije u sezonskom poslu. Samo tako možeš imati stalnog kuhara, šankera – priča nam naš domaćin.

Ne nedostaje mu ideja, kreativnosti pa tako na ostrvima uz klasičnu ponudu, bara, mjesta gdje se može odlično ručati i još bolje odmoriti, ljuljaški, video bima na kojem su se taj dan, pošto je u kampu bilo dosta djece, vrtili isključivo crtani filmovi, izuzteno čistog sanitranog čvora po Uni šepure i čamci kojim možete stići u samo srce ovog raja…

– U sezoni mnogo radimo, a van sezone izmišljamo šta napraviti da proširimo ponudu i da bude još ljepše. Zato onim koji posjećuju ovo čarobno mjesto poručujem da ovdje dođu bez predrasuda, bez opterećenja … neka samo dođu i uživaju u trenutku. Samo na taj način, iako je u tim trenucima najbolje uživati ujutro i uveče kad je manje ljudi ili radnim danima, može se osjetiti sva ova ljepota. Ovdje ko god jednom prenoći i ujutro se probudi i vidi tu magiju Une, kad jutarnje sunce sve obasja, sigurno dolazi opet i opet jer sve to zavoli. Na neki način lično meni su to najbolji trenuci, zalazak i izlazak sunca na Japodima – priča nam Armin koji je uspio da pomiri i tu nevidljivu crtu potpuno prirodnog raja i civilizacije 21. vijeka.

Dakle s vana je sve prirodno, no unutra je koncept koji mora zadovoljiti potrebe savremnog turizma. Počev od klime u smještajnim kapacitetima, preko interneta, do tople vode u toaletima koji se nekoliko puta dnevno čiste. 

– Cijena smještaja u prosjeku za jednu osobu s doručkom košta 25 eura. Kućica na drvetu nam je stalno iznajmljena, planiramo raditi još tri. I to takve da je ne primijetite, jer fazon nije da je vidite. Mora biti uklopljena u prirodu – otkriva Armin nove planove.

Kaže da ih je korona malo zaustavila, jer april, maj i juni mnogo ranije su bili rasprodani. Ljudima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije… 

– Ranije su nas najviše posjećivali stranci; Nijemci, Holanđani.. a sad su ovdje uglavnom domaći turisti … Otkrivaju Japode i to nas baš raduje – kaže Armin koji kad nije na otocima,a to je sad uglavanom vikendom, radi i kao direktor Turističke zajednice grada Bihaća.

U ovom gradu je i vijećnik u gradskom Vijeću, aktivista za očuvanje prirode i šta sve ne još. A ponosan na Armina je jedan kapetan i svjetski putnik, Husein Amidžić. Danas u penziji Arminov tata ne odvaja se od Une kojom vozi lađu i priča čudesne priče… Jednu od njih poslušajte u video prilogu ispod… i Oprez, jer ovdje se vile igraju.  

I da ne zaboravite, na ovom mjestu se možete okupati, istraživati obale koje su nastanile kornjače i dabrovi, a ima i vidri. I svi se za sad dobro slažu, jer na Japodima i ne može drugačije. Uživajte u zoni koja ne poznaje stres.  

Čuvar lijeve obale Une i danas turistički biser (foto i video)

0

Nad kanjonom Une, poput vjekovnog čuvara lijeve obale „Jedne, jedine“, namjestio se Stari grad Ostrožac. Biser turističke ponude i nezaobilazan svjedok istorije ovog dijela Bosne. Stari grad je priča za sebe u kojoj su se vladavinom smjenjivali kneževi, hrvatski plemići, age, begovi, grofovi i plemićke porodice, pa čak i Tito koji je u jednom dijelu čuvenog zamka Lothara Von Berksa, austrougarskog plemića, na ovom mjestu proveo dva mjeseca, krajem 1942 i početkom 1943 godine.

Bio je tu u to vrijeme Vladimir Nazor koji je ovdje na ovom mjestu napisao svoje čuveno djelo „S partizanima“.  I Tito je znao šta je valjalo, jer pogled iznad zamka, dukata vrijedi, no o tom malo kasnije… jer i priča o Starom Gradu, kako nam reče naš ljubazni domaćin Muhamed Dervić, direktor Kulturnog centra Cazin, ima svoj početak…

– Stari grad se sastoji iz tri dijela, srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog. Ime Starog Grada u istoriju je upisano još 1286. godine, od 1579. godine bio je u vlasti Turaka. Ostrožecem su tada gotovo 300 godina upravljali kapetani iz porodice Beširević. Mehmedbeg Beširević Grad je prodao Lotharu von Berksu koji je od 1896. godine do 1905. godine bio načelnik Bihaćkog okruga – kaže Dervić.

Vremenske epohe jasno su ocrtane u Starom Gradu, a mnogim najzanimljiviji upravo zamak grofa Von Berksa koji je izgrađen za oko sedam godina. Zamak je u to vrijeme bio i arhitektonski i kvalitetom građevina bez premca, pa su vlasnici uživali u sjajnom pogledu na kanjon i Unu s terasa zamka, ali i muzičkoj i sobi za plesanje, sobama za druženje, okupljanje lovaca, spavaonicama s polukupolama …

Mada je u priličnom devastiranom stanju uz brigu domaćina da opravkom dijela krova spriječi koliko–toliko njegovo propadanje na sve strane je vidljivo da vitez Von Berks, koji je u zamak uselio 1902. godine, nije štedio tokom gradnje. Sačuvan je nakon toliko vremna ogroman šporet iz kuhinje zamka, u donjem dijelu su ostave i kapela, u muzičkoj sobi na jednom mjestu, na sredini sobe, savršeno centriran zvuk, jer čujete sebe dok pjevate… Muhamed Dervić nam priča da povremeno, prilikom obilaska zamka tu rado propjevaju grupe turista.

– Tu su bile i biblioteka s puno knjiga, na zidovima umjetničke slike porodice, sobe s lovačkim trofejima, sve prepuno namještaja s duborezom – priča Muhamed dok nam pokazuje ovu sjajnu građevinu u kojoj su i danas odlično očuvane stepenice koje su povezivale spratove zamka, potom stolarija na vratima i prozorima širine veće od metar …

Samo zatvorite oči i vratite se lagano u 19. vijek. Naš domaćin dodaje da je uređena i staza oko zamka, ali da je šteta što nema para za neku ozbiljniju rekonstrukciju, mada se do pojave korone nisu mogli požaliti na broj turista.

– Sad je to mnogo, mnogo manje, ali opet ljudi dolaze da vide Stari Grad. Nekad i u grupama, jer se ima šta vidjeti – kaže Muhamed i ističe Koloniju skulptura „Ostrožac“ koja je na ovom mjestu zaživjela još 1969. godine.

Danas je u koloniji oko 160 vajarskih djela, a u vrijeme naše posjete ovdje su vrijedno stvarali studenti i profesor Akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva.

– Rade svoje završne radove i to nam ovdje ostavljaju. Kulturni centar nabavlja kamen, poznati bihacit, a oni stvaraju. U ovom ateljeu pod vedrim nebom stvarali su do danas brojni kipari i poznata umjetnička imena, a prošle godine i dva cazinska umjetnika – priča nam direktor Kulturnog centra Cazin ponosan na Stari Grad za koji naglašava da je biser turističke ponude Bosne i Hercegovine.

– Dođite i pogledajte ovu ljepotu i uživajte – poručuje ljubazni domaćin koji se potrudio da znanjem, ali i gostoprimstvom uljepša i dan turističkoj patroli Infoprijedora. Zato i naša topla preporuka da posjetite ovo čarobno mjesto i da za dvije marke koliko košta ulaznica „prošetate“ kroz vijekove.

Nedjeljom u julu i avgustu organizovano, autobusima, na Kozaru

0

Gradska Turistička organizacija, Nacionalni park „Kozara“,  „Autotransport Prijedor “ad i Planinarsko društvo „Klekovača“ pokrenuli su kampanju pod nazivom „Posjeti i osjeti Kozaru“. U okviru kampanje biće organizovani jednodnevni izleti na Kozaru.  

Prvi je već u nedjelju s polaskom, s terminala Autobuske stanice u 9 časova, a povratkom u 16. 

Ulaz u Nacionalni park za one koji korste ovu liniju je besplatan. Akcija je počela u aprilu s nagradnom igrom, „osmosmjerkom“, koja je bila postavljena na Facebook stranici Planinarskog društva „Klekovača“. Boravak u Domu na kotlovači iskorista je prva grupa nagrađenih, njih 12. Riječ je o porodicama iz Bratunca, Novog Grada i Prijedora.

– Zajedno s nama obilježili su i Dan Nacionalnog parka i Dan Planinarskog društva „Klekovača„. Druga grupa nagrađenih na Kozaru dolazi 25. i 26. jula kada će biti obilježen i Svjetski dan zaštite prirode – kaže Amira Ganić, direktor Turističke organizacije.

Mićo Rokvić, direktor Autotransporta“, istiće da su se potrudili da pervoz na Kozaru organizuju po promo cijenama.

– Tako u jednom pravcu Prijedor-Mrakovica karta košta tri, a povratna je četiri marke. Autobusi će plaziti s treminala Autobuske stanice i voziće kroz Kozarsku i ulicu Milana Vrhovca gdje će kupiti poutnike – kaže Rokvić i dodaje da je polazak iz Kozarca planiran u 9:20 časova.  

Cijena karte iz Kozarca za Mrakovicu je dvije, a povratna tri marke. Dragan Romčević, direktor  Nacionalnog parka „Kozara“ podsjeća da je ovo treći pokušaj da se organizovano posjeti Kozara.

– Evo, ovo je prilika da svi koji su zainteresovani, a koji sebi ne mogu obezbijediti prevoz, dođu u Nacionalni park. Potrudili smo se da s vremenom povećamo sadržaje, da svako pronađe nešto za sebe. Vjerujem da će ova linija opstati – rekao je Romčević.  

U posljednjih nekoliko vikenda, s ublažavanjem epidemiloških mjera, rastao je i interes turista za Kozaru tako da je za ovo vrijeme u Parku bilo između 3.500 i 4.000 turista.

Red vožnje: Terminal autobuske stanice Prijedor – Kozarska ulica – ulica Milana Vrhovca – Čirkin polje – Orlovci – Končari – Crnići – Kozaruša – Kozarac – Mrakovica.