Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari. Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru.
– Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno pričalo, kako se ne bi rasplamsavala mržnja i narušavalo bratstvo i jedinstvo u tadašnjoj državi. Ali taj logor je tu postojao i tu su zatvarani logoraši iz cijelog prijedorskog okruga – kaže Vučkovac.
Zdravka Karlica, predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora, poručila je da istorija nije na strani srpskog naroda, jer se o mnogim stradanjima Srba nije govorilo nakon Drugog svjetskog rata, a neki i danas iskrivljuju činjenice nazivajući Srbe genocidnim narodom.
– Srbi su na svojoj koži i te kako osjetili stradanje u Drugom svjetskom ratu. Za mnoge zločine niko nije odgovarao, kao što nije odgovarao ni za prve žrtve proteklog rata koje su bile u Prijedoru. Cijeli život se branimo, a nekako uvijek ispadamo krivci – rekla je Karlica.
Ona je izrazila žaljenje što o ovom mjestu i stradanju neće učiti buduće generacijeali ni o dešavanjima u proteklom ratu. Karlica je dodala da treba pogledati ko se protiv koga borio, pa da se zaključi ko je kakav bio u posljednjem ratu.
Logor su u aprilu 1943. godine oslobodili borci 5. kozarske udarne brigade. Spomenik koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg logora, oskrnavljen je 2012. godine, kada je polomljena skulptura koja je bila dio spomenika.
