Anđelka Mudrinić (43) za kojom se tragalo gotovo osam dana sinoć se vratila kući. I za sve normalne ljude i naravno njenu porodicu to je odlična vijest. Zbog čega je otišla, šta je radila u tih osam dana, koji su motivi zbog čega se odlučila na taj korak to je u ovom trenutku zaista nebitno. Žena je živa i zdrava, a njena odluka u domenu njene lične privatnosti koju mnogi od sinoć, od prve vijesti o Anđelkinom povratku komenatrišu na prilično bezobrazan i ciničan način. U smislu da je bila „ u švrljanju“, da je zastranila, da se odmetnula, dobro provela i još niz sličnih gluposti koje ljudima od obraza, ali i onim koji poštuju život i činjenicu da je žena živa, ne bi ni pale na pamet.
Da li bi tim što tako komenatrišu bilo „lakše“ da su Anđelku našli premlaćenu, zatučenu u nekom kanalu, u Sani i slično. Da li bi tada plakali nad sudbinom naše sugrađanke ili bi i tad našli vremena za cinizam.
Moram priznati da ovo pokazuje koliko smo jadni i loši, koliko smo daleko od saosjećanja s nečijom sudbinom i daleko od pitanja „šta je našu sugrađanku natjeralo na ovakav potez i da li joj je u cijeloj priči koja na sreću nje i njene uže porodice, ipak ima sretan kraj, trebala bilo kakva pomoć.
Za razliku od toliko sličnih sudbina kojim smo posljednjih godina svjedočili u crnim hronikama. I da se razumijemo Anđelki nećemo pomoći ni ako je šprdamo, ni ako je žalimo. Vrijeme je da je pustimo da se malo odmori. Pogotovo od loših ljudi kojih je očito više nego što mislimo. Pogledajte se u ogledalo rođeni moji. Vi koji sebe postavljate kao dušebrižnike tuđih sudbina, a vaše nisu ni malo čiste, ni za primjer. Mislim da je vrijeme za to. A infoprijedor.ba našoj sugrađanki želi toplu i mirnu luku u kojoj će biti srećna.
