U vrijeme njegove ‘Halidomanije’ i u vrijeme nekadašnje Jugoslavije, Halid Muslimović je pjevao skoro svaki dan u sedmici. Halid Muslimović je, slobodno se može reći, jedan od bh. pjevača koji ima najviše snimljenih hitova, pjesama koje se i danas slušaju, a mnogi mladi pjevači snimaju covere na osnovu tih pjesama. U vrijeme njegove ‘Halidomanije’ i u vrijeme nekadašnje Jugoslavije, Muslimović je pjevao skoro svaki dan u sedmici. Jednostavno, Jugoslavija je ludjela za njegovim glasom, izgledom, markantnošću piše Hayat.
Narod se ne smije lagati
– Jeste, a posebno sam mnogo i svakodnevno radio u Evropi. Nije nam bilo ništa da uradimo koncert u Minhenu, Štutgartu, Frankfurtu, utorkom, srijedom, četvrtkom. A, na teritoriji nekadašnje Jugoslavije bilo je više nastupa u toku samo jednog dana – rekao nam je Halid.
„Ne može duša bez Bosne“ Vaša je najnovija pjesma. Mislim da ste jedini pjevač koji je u svojim pjesmama najviše opjevao BiH?
– Narod se ne smije lagati, Bosna se ne smije lagati. Bosna je ta koja se voli i, onaj ko je voli ona mu nudi sve. Bosna je ljubav i za nju se živi! Ova moja nova pjesma je kompletno istinita, a toliko je istinita da su me neki ljudi zvali i rekli mi, da su kolektivno plakali. Jedno društvo me iz Zagreba zvalo, oni se nešto slavili, njih tridesetak. Neko je tu moju novu pjesmu pustio na razglas, onda je počela jedna osoba da plače, pa druga, treća i tako je nastao lančani plač. Meni je sve to bilo malo i simpatično, ali i tužno. Znam da pjesma „Ne može duša bez Bosne„ dira u srce u svaki damar tijela, ali to je istina.
Gdje nalazite inspiraciju za takve, da kažem domovinske pjesme?
– Nalazim je u okoliki u kojoj živim, nalazim je u ljudima oko sebe, ljudima sa kojima se družim, koji me svakodnevno okružuju. Nalazim je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Moja inspiracija je i ta činjenica da je u Prijederu bilo nekada 100 ili 110 hiljada stanovnika raznih vjera, nacija i običaja. Sada je maltene od svega toga ostalo jedva pola. A, pogotovo Bošnjaka, koji žive širom Evrope i svijeta, pa su tako sve njihove misli upravo u toj pjesmi. Jer kad jednom odeš tamo gdje si stranac, cijeli život patiš za Bosnom jer si Bosanac. Zavoliš i tuđe, ali duša hoće svoje.
Gdje takve Vaše pjesme više emotivnije doživljavaju, da li Bosanci, u dijaspori ili oni u domovini?
– Mislim da su ljudi u dijaspori više emotivniji, brže puste suzu na jednu takvu pjesmu. Ali i oni koji žive u Bosni veoma dobro znaju da “Ne može duša bez Bosne“.