Zlatan Suljanović (59) iz Prijedora godinama strpljivo skuplja stare predmete, tako da je danas vlasnik prave male muzejske kolekcije u kojoj nema čega nema. U mini muzeju kojeg Zlatan uz pomoć kćerke povremeno „izglanca“ i očisti od prašine, su predmeti iz bivše Juge, počev od dokumenta, novčanica, znački „skojevki“, priznanja sa radnih akcija na kojim je bio …
Tu su i ručno rađeni mlinovi za kafu, desetak starih pegli na vruć žar, potom fesovi, stare džezve, jedan dragocijen saz, ali i makaze za pravljenje lokni….
stari džepni sat iz 1925. godine
U muzejskoj kolekciji na počesnom mjestru je stari džepni sat iz 1925. godine. Sat je bio u vlasništvu Zlatanovog djeda Bajazita koji ga je kupio u Velikoj Gorici.
– Taj sat je njegova majka dala mom ocu. Bio je kod nas u kući, a tek kasnije, kad sam počeo skupljati starine, sjetio sam se i djedovog sata. Naravno, dobio je počasno mjesto, a i danas mjeri vrijeme tačno i precizno, kao kad je kupljen – priča Zlatan.
Suljanovići su jedna od najstarijih prijedorskih porodica. Bili su vlasnici i prve automehaničarske radnje u Prijedoru. Te 1925. godine kada je Bajazit sebi kupio sat u Velikoj Gorici u Prijedoru su bila samo dva vozila. Jedno Mladena Stojanovića, sada već legendarnog partizanskog doktora, a drugo je pripadalo Milutinu Kovačeviću vlasniku prve benzinske pumpe.
Bajazit u svom automobilu na zadnjem sjedistu
Poslije njih i Bajazit je sebi kupio automobil, a potom i Henići, Pinteri, Kapetanovići pa Rapići….
I svi su na popravku išli upravo kod Suljanovića u automehaničarsku radnju koja je zatvorena daleke 1956. godine. Sve su to sjećanja koja Zlatan ljubomorno čuva, kao i predmete koje, mada ponude stižu svaodnevno, ne želi ni po koju cijenu da proda.
Zlatan Suljanović
– Mogao bi nešto od tog prodati, ali veliko je pitanje da li bi to isto mogao i ponovo nabaviti. Tako da od prodaje nema ništa, mada sam neke predmete morao ponovo presložiti, nešto od tog smjestiti i vani, jer je u ovom muzejskom prostoru sve manje prostora za meni drage starine – otkriva Zlatan i dodaje da ne zna kad će prestati sa sakupljanjem, jer se uvijek kad kaže da neće više, pojavi nešto što mu zagolica maštu i što bi želio vidjeti u svom malom muzeju.
