28 C
Prijedor
Utorak, 11 Avgusta, 2020

OGRANAK „PRIJEDORPUTEVA“ U SRBIJI ZAVRŠIO HIDROCENTRALU

0

Ogranak „Prijedorputeva“, ad Prijedor, u Srbiji je, u Beloj Palanci završio radove na izgradnji hidrocentrale, potvrdio je Dragan Čorokalo direktor  „Fortis grupe“ u čijem sastavu posluju i „Prijedorputevi“.

– Ogranak „Prijedorputeva“ radi za “Integral” iz Banjaluke i na rehabilitaciji autoputa Batrovci-Ruma. Pri kraju su radovi u Svilajncu koji traju dvije i po godine i riječ je poslovima na uređenju vodotoka- pojasnio je Čorokalo i dodao da je to njihov već četvrti projekat u Srbiji

Dragan Čorokalo direktor  „Fortis grupe“

– Zato i s pravom smatramo da će firma koja je tamo registrovana i nastaviti da radi.- kaže Čorokalo.

Ističe da su u Srbiji u toku velike investicione aktivnosti i šansa za firme iz Republike Srpske.

– U Srbiji smo do sada završili dio autoputa sa banjalučkim „Integralom“, hidrocentralu u Beloj Palanci, uređenje korita rijeke od Surčina do Obrenovca i u toku su završni radovi na uređenju korita Morave kod Svilajnca – rekao je Čorokalo i dodao da sličan intenzitet radova očekuje i u narednoj godini.

SVI SREDNJOŠKOLCI BI U “CROMEX” NA PRAKTIČNU NASTAVU

0

“Cromex”, preduzeće koje je se bavi obradom metala, ali i izradom već čuvenog mopeda marke “Torini”, te javnih toaleta od inoxa mnogo pažnje poklanja praksi svojih budućih radnika. Za te namjene ranije je uređen i kabinet za  praktičnu nastavu u “Cromex-u”, a na raspolaganju učenicima su i pogoni firme, kao i stručnjaci koji srednjoškolcima pomažu da stečeno znanje u školi primijene u praksi.

– Osnovni zadatak praktične nastave je osposobljavanje učenika za samostalno i sigurno obavljanje poslova i radnih zadataka u okviru određenog zanimanja. Učenici se tokom ove praktične nastave upoznaju s procesom rada, usvajaju praktična znanja i vještine do nivoa preciznosti što na najbolji mogući način povezuje teorijska znanja s praktičnim radom, sticanjem vještina i radnog iskustva. – izjavio je Enes Pehlić, direktor firme koja je među prvim, znači na vrijeme, prepoznala prednosti praktične nastave.

Zbog svega gore navedenog “Cromex” je postao broj jedan među prijedorskim srednjoškolcima, u šta smo se uvjerili i na licu mjesta.

– Trenutno praktičnu nastavu kod nas pohađa 16 srednjoškolaca. Njihova obuka podrazumijeva pripremu alata, pribora i opreme za zavarivanje postupcima TIG, MIG, MAG, EPP, odabir materijala, čisćenje i pripremu osnovnog materijala te kontrolu tačnosti i kvalitetu zavara te otklanjanje eventualnih grešaka.”- rekli su nam u “Cromex-u.”

O kvaliteti prakse dovoljno govori i podatak da 30-tak odsto učenika nakon prakse ostaje u “Cromex-u“. 

Povjerene su im i odgovorne funkcije, poput radnog mjesta rukovodioca odjela za projektovanje i odjela za obradu inoxa.

– Na tim mjestima  su upravo učenici Mašinske škole s kojima se družimo već godinama.- kažu u ovoj firmi.

Priča o dobroj saradnji potvrđena je i u Mašinskoj školi. Tamo kažu da je na praksi osam učenika drugih i isto toliko učenika trećih razreda ove škole. Učenici trećih razreda praksu obavljaju tri dana u sedmici, a drugih dva.

– Tako da je svaki dan osam učenika na praksi u “Cromex-u”. Ono što je nabolje je da sami učenici traže da praktičnu nastavu izvode u “Cromex-u. Ove školske godine za to se izjasnilo čak 40-tak učenika naše škole. Nažalost svima nismo mogli ispuniti tu želju – kaže Mile Vajkić profesor praktične nastave u Mašinskoj školi.

“NEKE POTEZE VALJA PREPISATI OD KOMŠIJA”

0

Kad ekonomija u sportskom žargonu gubi trku od politike onda savjet kako dalje, treba tražiti i od privrednika. Što više ovakvih savjeta, to bolje. Dragan Čorokalo, direktor „Fortis grupe“ i prvi od privrednika s kojim smo pričali na ovu temu, čak nudi i određenu dozu optimizma. Naravno, ako se povuku određeni radikalni potezi. I ukoliko obećanja koja nudimo ispunimo.

– Tu prije svega mislim na obećanja koja tako olako dajemo našoj djeci. A neko mora stajati iza tih obećanja. Svi moraju biti jednaki, a ne samo pojedinci kojim se počesto izlazi u susret. Dok svi ne budemo jednaki, šanse za uspjeh nema – smatra Čorokalo.

Šansu vidi i u turizmu, ali na način da po malo „prepišemo“ komšije, poljoprivredi i naravno selu koje je po njemu trenutno mrtvo. Ne krije, ma kakve uspjehe postigao vani, po onoj narodnoj, biti priznat tamo gdje je najteže, „u svom selu“.

– Najteže je raditi ovdje, jer se ovdje svi poznajemo i mjerkamo ispod oka. Gledamo, a ne vidimo, valjda zato što to ne želimo. Tako da nerijetko ne prepoznajemo ni dobru djecu. Samo s naše opštine otišlo je sigurno hiljadu, dvije mladih i obrazovanih ljudi. U svijetu su svi, kako čujemo, postigli sjajne rezultate. I sad ovdje ne žele više ni da dođu. E, to treba da nas brine.- kaže Čorokalo mišljenja da treba iskoristiti prednosti koje imamo,prije svega prirodna bogatstva, potom blizinu EU, poresku politiku i raznorazne olakšice.

Za pozitivan primjer, kako bi privreda konačno „prodisala“, navodi Srbiju.

– To su podsticaji od 10 do 30 odsto, u zavisnosti od lokacije i razvijenosti lokalne zajednice. E, to bi ovdje u RS ali i cijeloj BiH trebali uraditi. Lokalne zajednice i Vlada RS moraju učestvovati u sve i jednom projektu. Da prate te ljude i da im pomažu, jer će se to višestruo vratiti u narednih pet do deset godina.

– Nismo u poziciji da vodimo politiku po principu od danas do sutra, a ovdje se tako živi 20 godina.- zaključuje Čorokalo.

15 godina proizvode lubenice “bez hemije” – samo đubrivo i voda

0

Dolina Sane u selu Rasavci preplavljena je sočnim, šarenim lubenicama, kao i domaćim dinjama, koje godinama uzgaja vrijedna porodica Vidičević. Ovo je, kako kažu, udarni period sezone, kada su temperature svakodnevno iznad 30 stepeni i kada je najzdravije biti u hladu, uz krišku hladne, domaće lubenice ili dinje.

Prijedorsko selo Rasavci, smješteno u dolini rijeke Sane, čuveno je po proizvodnji lubenica. Porodica Vidičević iz ovog sela, nadaleko je poznati proizvođač kvalitetnih i sočnih lubenica, ali i dinja. U ove tople dane, njihove lubenice i dinje najtraženiji su proizvodi na prijedorskim pijacama, ali i na tezgi pored kuće Vidičevića, smještene pored puta Prijedor – Sanski Most. Sve je počelo prije petnaestak godina, kada je vrijedni i nezaposleni bračni par, Dragana i Boško Vidičević, odlučio da zasije lubenice na njivi pored kuće. Počeli su skromno, a danas lubenice uzgajaju na površini od šest dunuma zemljišta i očekuju rekordni rod.
Iako je kasnila proljećna sjetva, obilna kiša tokom prethodnog perioda i brojni sunčani dani, išli su u prilog uzgoju naših lubenica, tako da ove godine očekujemo da ćemo dostići rekordnu proizvodnju od 60 tona lubenice. Najviše uzgajamo sorte “Samantu” i “Farao”, a već je po lozama bilo jasno da će godina biti dobra”, priča Boško Vidičević, koji svakodnevno u jeku sezone i nakon branja, lubenicama snabdijeva pijace i prodavnice.

Lubenice uzgajaju “bez hemije”Lubenice, kažu Vidičevići, uzgajaju “bez hemije”, uz stajsko đubrivo i vodu. Kažu, to je i najveća prednost njihovog proizvoda.
Mi koristimo samo prirodni đubar i zalijevamo vodom. Brinemo o lozama i to je to. Ponekad zna biti jako naporno, ali uspijevamo zajedničkim radom da sve postignemo i prodamo. Imamo i motiv, a to su naša djeca, priča Dragana Vidičević.
Inače, Vidičevići uzgajaju i dinju, paprike, paradajz.
Dragana i Boško roditelji su četvoro djece, dvije kćerke i dva sina, koji značajno pomažu, u skladu sa svojim mogućnostima. Kćerke su se udale, najstariji sin zaposlio, pa im je ovih dana “desna ruka” najmlađi osmogodišnji sin Petar.
Ja mnogo volim da pomažem roditeljima, a volim i da radim. Oni, sestre i brat su me svemu naučili. Znam kako se sije lubenica, prvo se probuše rupe u zemlji, pa se uzme sadnica i usadi, onda se pokrije zemljom i tada zalijemo vodom. I onda čekamo da lubenica naraste, beremo i prodajemo. U svemu pomažem”, kaže najmlađi Petar.

Zahvaljujući vrijednim Vidičevićima, lubenice su postale brend prijedorskog sela Rasavci. U prilog rekordnoj proizvodnji ide i plodna zemlja pored rijeke Sane.
Boško kaže da nikada ne bi napustio svoje selo, jer ko hoće da radi, može i da zaradi. Sve što Vidičevići uberu, to i prodaju, pored kuće ili na pijacama. Ako vas put nanese dionicom Prijedor – Sanski Most, teško da nećete primijetiti njihov štand. Dosadašnji rekorder je lubenica teška dvadeset kilograma, a Vidičevići vjeruju da će do kraja berbe ove godine ubrati i težu.

izvor: Agroklub

“CROMEX-OVE” TOALETE PRVA KUPILA OPŠTINA CAZIN

0

U prijedorskom “Cromex-u” ponosni su na svoj novi proizvod, muški, ženski i univerzalni toalet prilagođen osobama s invaliditetom. Napominju da su toaleti rađeni po evropskim standardima i otporni na oštećenja, jer je riječ o takozvanom vandal proof modelu.

-Prodajemo sva tri modela zajedno, dakle kao jednu cjelinu, ali i svaki pojedinačno. U slučaju prodaje kao cjeline uz toalete će biti ugrađena i manja prostorija u kojoj se može držati pribor za čišćenje. “Cromex-ovi” toaleti su idelani za gradove, autoputeve, nacionalne parkove… I sigurni smo da će zbog širokih mogućnosti primjene ali i izuzetne kvalitete imati svoje mjesto na tržištu- s ponosom ističu u “Cromex-u”.
Treba reći i da su toaleti rađeni od najkvalitetnijeg inoxa. Željko Kečan, nosilac projekta i neko ko je učestvovao u izradi ovog proizvoda od početka do kraja, dakle od izrade crteža, modela i tehničke dokumentacije napominje da je u “Cromex-u “ počeo raditi 2017 godine. Bio je dio programa dodatne edukacije koju je ova firma organizovala za učenike srednje Mašinske škole.Od tada je zadužen za 3D modeliranje i tehničku pripremu.

-Sve što znam, naučio sam koz rad u firmi. Imao sam znanja iz Mašinske škole, ali ovdje sam se po prvi put susreo s mašinama, upoznao s tim kako šta funkcioniše. To što se nauči u školi, bez praktičnog dijela i kvalitetne obuke uopšte ne možete iskoristiti za nešto poput ovoga što danas vidite ovdje.- kaže Željko sretan što je nakon edukacije dobio šansu da radi posao u struci, ali i priliku da se dokaže kroz nove ideje i projekte.
“Cromex-ovi” muški, ženski i univerzalni toalet već su u ponudi na domaćem i ino tržištu. Prvi kupac je opština Cazin a trenutno je u toku finalizacija pregovora s još nekoliko opština u BiH, kao i sa dva Nacionalna parka.