Sadik Varmaz (68) preko 60-tak godina uspješno ribari. I danas je na obali Sane, tamo kod gradskog kupališta, upecao šarana. Oveći primjerak težak preko dva kilograma završio je u kanti zajedno s još jednom, nešto malo manjom, deverikom. Dovoljno za ručak, pa i da ostane, mada je ovaj ribar svojevremeno na udicu zakačio i amura teškog preko 18 kilograma.
– Bilo je manje primjeraka teških kilogram a više onih od deset, dvanaest kilograma, mada najviše lovim bjelicu koja nije teža od kilograma, a za ove krupnije ribe ipak moraš biti spreman, imati drugi štap, bolji pribor…- objašnjava ovaj iskusni prijedorski ribar.
Kaže da ovo vrijeme pogoduje ribarenju.
– Samo da je nivo Sane veći za bar pola metra bilo bi bolje. Nizak je vodostaj – kaže Sadik i dodaje da mu se cijela familija bavi pecanjem.
– Ribolovac je bio i rahmetli otac, a ribolovac je i brat. Živi u Sent Luisu i pohvali se počesto dobrim ulovom, sve neke ribetine na udici. Tamo izgleda nema manjih. Sinovi od dvije sestre takođe su ribari, dakle cijela porodica – kaže Sadik. Za 60-tak godina ribarenja ulovio je na vagone riba. No, kaže da pripada sportskim ribolovcima kojim je pecanje zabava, hobi, sport i odmor za dušu. Iz Sane kao iz kade, u njegovom slučaju, jer ga riba hoće, nosi samo onoliko koliko mu treba.
– Uglavnom je to nekoliko riba. Ostalo ulovim pa pustim. Meni nekad jedna-dvije, jedna-dvije nekom kom sam obećao, a počastim povremeno i komšije – kaže Sadik koji se u ribarenju nikad nije takmičio. Mada je bilo prilika.
– Pecanje je moje zadovoljstvo. Zabacim štap i potrošim vrijeme. Ovo me jednostavno relaksira – kaže ovaj iskusni ribolovac.
