Mesud Murtić (60) iz Donje Ljubije, u posljednjih 15 godina napravio je isto toliko brodova, onih borbenih i starih jedrenjaka. Ispada godišnje po jedan, mada mu je „Victory“, britanski admiralski brod koji je potonuo 1744. godine, uzeo „dvije zime“ i oko 2.000 sati rada. И nije mu žao, kaže Murtić koji je za „Victory“ svojevremeno u Švajcarskoj mogao dobiti 17.000 maraka.
„Victory“, maketa koju je Mesud radio 2.000 časova
– Toliko mi je čovjek koji se bavi kupovinom i preprodajom nudio za njega. Nisam htio, jer principijelno svoje brodove u koje sam uložio dosta vremena, truda i emocija ne prodajem – kaže ovaj ljubijski modelar koji je svoju prvu maketu napravio prije četrdeset godina, dok je bio u bivšoj JNA i služio u mornarici.
– Tad sam napravio dva broda. Jedan sam donio i kući. Bili su to „moji“ brodovi, napravljeni bez skica, onako iz glave. Poslije, kad sam se vratio iz Slovenije, a prije rata, uradio još dvije makete, a evo sad svake godine iz moje kuće „isplovljava“ po jedna krstarica – kaže Murtić koji u svom hobiju doslovce uživa.
Isključi TV, pusti laganu muziku na radiju i baci se na posao. Hobi je prilično zahtijevan, jer moraš imati odgovrajući i alat i materijal.
– Dok sam bio u Švajcarskoj, tamo postoje specijalizovane trgovine za nas maketare. Tamo možeš kupiti sve što ti treba za jedan brod, a to je otprilike nekih 500 maraka materijala. Ne možeš koristiti svašta, pa čak ni ovo obično ljepilo, jer se svaka greška vidi. Tako da sam sve najkvalitetnije kupovao nakon tog sam sve kupovao, počev od borera od 0,25 do 2-3 mm, potom brusilica, bušilica…Uglavnom snabdio sam se dobro – otkriva Murtić kojeg ovaj, inače rijedak hobi na ovim našim prostorima, dobro i smiruje. Kaže da nije za nervozne i one kojim se ruke tresu.
– Moraš biti precizan i smiren. Udubim se uz muziku i radim onoliko koliko mogu. Nekad je to sat, nekad i tri sata vremena dnevno. Radim onoliko koliko mi paše – kaže Murtić koji se prije izrade broda dobro raspita o kakvoj je krstarici riječ.
Iščita svu potrebnu literaturu o brodu i tek onda radi. Kaže i da ga je jedan posebno zainteresovao.
– To je švedski brod Vasa koji je po naređenju kralja Gustava II Adolfa izgrađen u vremenu od 1626. do 1628. godine. Plovio je manje od dva kilometra, dvije nautičke milje i potonuo zajedno s 800 vojnika, jer kralj nije poslušao stručnjake i uporno je tražio da bude veći za još jedan sprat. Uglavnom, dijelovi broda su izvađeni iz vode i sad su u muzeju u Štokholmu koji je i jedan od najvećih muzeja takve vrste – objašnjava Murtić svoje poznavanje brodova.
San Felipe iz 1690. god.
Oko desetak brodova je poklonio, braći, sinovima, prijateljima, familiji, i to ga kaže ispunjava.
– Uglavnom mojih desetak brodova je „otplovilo“ u Evropu, a pet ostalo meni – kaže Murtić koji svoj hobi u šali naziva i zimskim, jer se njim isključivo bavi kad zahladni i kad nema poslova van kuće.
Hobi podržava i Murtićeva supruga, a on dobro pazi da sitna zrnca prašine, nakon pilanja, brušenja i slično, ne padaju na sve strane.
– Imam svoj kutak u kojem uživam baveći se ovim hobijem. Neko voli da sjedi u kafani, a je eto uživam u maketarenju i raduje me kad nakon dugih zimskih mjeseci i mnogo sati rada uradim neki brod – kaže Murtić.
